Dokumentarni film „Krvava berba grožđa“ proučava događaje iz vremena početka rata u Hrvatskoj. Opisuje sve strahote koje su doživjeli HRVATI i ostali nesrbi u Lovasu od strane jugofašističke JNA i srpske paravojne jedinice “Dušan Silni”, donosi braniteljski portal.
Okrutna ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad…samo su jedan mali dio strahota koje su preživjeli mještani Lovasa, Vukovara, Škabrnje, Voćina, Baćina i Hrvatske od srpskih monstruma…
Zločin u Lovasu jedan je u nizu mnogobrojnih koji su se odigrali na hrvatskom tlu tijekom Domovinskoga rata. Na svom putu prema okupaciji i uništenju grada Vukovara tzv. JNA i četnici iz Srbije uništavali su i ubijali sve što im se našlo na putu. Tako su 10. listopada 1991. okupirali i spalili Lovas – hrvatsko selo u Srijemu.
Takvo nešto moglo je samo pasti na pamet srbima koji iz dna duše MRZE sve Hrvate i sve što je Hrvatsko. Jednom riječju monstrumi. Tjerati ljude, civile u minska polja zapovjediti i odraditi ne može normalan čovjek, vojnik, već isključivo divljak i divljaci koji isključivo mrze hrvatsko biće.
To nije bolest, to je srpska MRŽNJA prema Hrvatima
Međutim, izuzev činjenice da su u toj općini zvjerski i na posebno okrutan način ubijeni mnogi mještani, Lovas se izdvaja i kao mjesto koje je poslužilo za realiziranje sulude srpske ideje čišćenja minskoga polja tijelima nesretnih mještana, koji su bili tjerani proći preko njega. Okrutna ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad…samo su jedan mali dio strahota koje su preživjeli mještani Lovasa od srpskih monstruma.
Samo 30. godina od svih ovih srpskih i jna jugofašističkih monstruoznih načina likvidacija ljudi u Vukovaru i diljem okupiranog dijela Hrvatske od Voćina, Baćina, Ovčare, Škabrnje i da ne nabrajamo dalje, ova današnja Vlada na čelu sa Plenkovićem i i Milanovićem kao predsjednikom, “dozvoljavaju srbima” da potpišu pristupne pregovore za ulazak u EU, trudeći se svim silama u Briselu da im čak i neki iz hrvatske diplomacije svesrdno u tom pomažu, a da su pri tom “zaboravili” (nisu u vrijeme Domovinskog rata ni bili u Hrvatskoj!) kakve su sve strahote radili srpski zločinci sa kojima je kao četnik bio i današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji vještim manipulacijama i lažima uvjerava naše (“Briselske sluge”!?) da je on za pomirbu i da se prošlost zaboravi, a da se rane od raznih pokolja koje su radili Vučićevci još nisu ni ohladile.
Naši političari na čelu sa troje predsjednika Vlade, Sabora i države padaju kao zrele kruške na zapovijedi koje im nalažu ljudi iz Brisella i ostali ,koje nije bilo niti briga kad se u Hrvatskoj vodio brutalan rat i odigravala krvoločna srpska agresija na nevin Hrvatski narod koji su srbi masakrirali na najbrutalnije neljudske načine a da ta ista EU i svijet nisu ni trepnula na sve to…Još su nam uveli embargo na naoružanje, da bi nas Srbi što prije završili u svojim krvoločnim pohodima na Hrvatsku i Hrvate. Imaju li ovi sadašnji “briselski sic” proizvodi i proizvodi nekakvih drugih stranih inkubatora”!? imalo poštovanja prema svim hrvatskim žrtvama, osim što dobro glume, a što je razvidno iz njihovih govora, ne samo javnih, već i nečinjenja. Imaju li iti malo srama? Dostojanstva? Hrvatstva? Domoljublja? Po svemu sudeći , “nemaju”…Imaju li imalo Hrvatske državotvorne politike u svojim venama?
Da, su sad izbori svi bi se oni razletjeli po svim mogućim i nemogućim mjestima gdje god je netko u obrani Hrvatske poginuo, likvidiran, zaklan, izgazan srpskim tenkovima do neprepoznatljivosti i tako redom. Tada “imaju savjesti” pa i “morala” da se pokažu i tamo gdje se nikada predsjednici nisu pojavljivali i to vole naglašavati, a sve tobože u ogromnoj brizi za hrvatske branitelje i sve naše Hrvatske žrtve a ne nikako u predizborne svrhe.
No, narod napaćene, opljačkane i moralno i ekonomski devastirane duboke države Hrvatske, zadržao je u sebi onu domoljubnu i moralnu Hrvatsku čvrstu nit koja koja ovaj narod veže stoljećima i sve ga više povezuje danas i zasigurno će svi ti “tuđi proizvodi” sve to vrlo brzo osjetiti na nekim od izbora koji slijede, a “možda i prije”…Zašto bi u konačnici Hrvatska postala tolika moralna razvalina da se ljudi počinju sramiti toga što su Hrvati. Da se srame branitelji reći da su dragovoljno išli u rat protiv srpskog agresora, kojega više ne spominju naši politički predstavnici, a ne daj Bože da to spomene netko iz EU, SDSS-a ili SPC-e. Zašto?
Zato jer se Vučić raspekmezio na riječ SRBOČETNIČKI AGRESORI NA HRVATSKU. I odmah je nakon kratkog vremena nastao tajac među našim vrlim političarima, nema više srbočetničkog agresora. Tu je i poslušni Vučićev pijun Pupovac, koji kad zakmeči, dođe ti ga žao. Dok s druge strane taj isti Pupovac ima lijepo vidljivu fotografiju sa svojim bratom u uniformi srpskog agresora na Hrvatsku. I nikom ništa. On je glavna poluga bilo kojim vladajućima i oslonac za dalje.
A ljudi koji su tjerani svjesno od srpskih monstruma kroz minska polja, o tom on ne bi. Ne bi on o još mnogo pobijenih , likvidiranih i nestalih hrvatskih branitelja i civila, on bi samo tjerao po “svom”, i tomu nikad kraja. Dokad više? Još se od tog lika nije dalo čuti da je njegova Srbija za koju on izričito kaže da je to njegova matična država i da mu je Beograd glavni grad, da je izrijekom spomenuo da je na Hrvatsku ta njegova matična država Srbija izvršila brutalnu agresiju na Hrvatsku i Hrvatski narod u čijem on Saboru sjedi usred glavnog hrvatskog grada Zagreba i ima “sve što mu se prohtije”, zahvaljujući mlakosti naših političara koje bira slobodan Hrvatski narod u svojoj slobodnoj, nezavisnoj, demokratskoj i europskoj Hrvatskoj domovini koju su izborili hrvatski branitelji protiv srpskog agresora.
Okrutna ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad…samo su jedan mali dio strahota koje su preživjeli mještani Lovasa, Vukovara, Škabrnje, Voćina, Baćina i Hrvatske od srpskih monstruma.
Svi koji su poginuli u minskim poljima u koje su ih Srbi tjerali neka počivaju u miru Božjem.
