Danas se navršava prva godina od kada je preminuo, u svojoj 77.godini života, Krunoslav-Kićo Slabinac, osječki glazbenik i skladatelj. Kažu, bio je skromno odgojen, naučen pomagati drugima, a jednom prilikom je otkrio kako je od roditelja na poklon jedino tražio gitaru.
Jedan je od osnivača benda Dinamiti koji je žario i palio u drugoj polovici 60-tih godina prošlog stoljeća. Nakon odsluženja vojnog roka nastavlja sam karijeru te se seli u Zagreb gdje izvodi pjesme Elvisa Presleya i Toma Jonesa.
Sredinom 70-tih godina boravi u SAD-u, a po povratku se vraća izvornoj slavonskoj glazbi s kojom je također ostvario veliki uspjeh i prepoznatljivost.
Iza sebe ostavio više od 500 snimljenih skladbi, a u privatnom životu je dobio dva sina.
Život je posvetio stvaranju glazbe, a brojne je pjesme posvetio rodnoj Slavoniji.
Svoju nadarenost, a po našem ukusu, možda najviše odražava njegova izvedba pjesme Plavuša iz 1969.godine čije stihove i glazbu je skladao sam Kićo, a koja, odražava iskrenost mladenačke ljubavi…
A tko je bila plavuša? Ah…uživajte
Plavuša: I pogled, i šapat u meni plaču I jeca i lomi bol što ne zna stati I pitam se zar tako mora biti Zar život je tako htio Zar tako mora biti Ref. I sve dok ne budem gledao ja Njenu kosu, plavu kosu, kako sja I sve dok ne budem gledao ja Njezin lik, divan lik, plakat' ću ja Ja znam njezin život pripada drugom I stvara mi bol što ne zna stati Plačem, jer nisam kamen Plačem, što moja ne možeš biti
