Vatikan je nedavno objavio odluku koju je odobrio papa Franjo, a koja se tiče istospolnih parova. Naime, u dokumentu se navodi kako će rimokatolički svećenici moći obaviti obred blagoslova istospolnih parova, pod uvjetom da ti obredi nisu dio redovitih katoličkih rituala ili liturgije.
Svećenici bi svaki slučaj razmotrili posebno i ne bi trebali sprječavati ili zabranjivati otvorenost Crkve za ljude u svakoj situaciji u kojoj bi oni kroz jednostavan blagoslov mogli tražiti Božju pomoć, stoji u Odluci.
Na tu Odluku osvrnuo hercegovački franjevac fra Mario Knezović. Njegovu Facebook objavu prenosimo u cijelosti:
Po mom skromnom promišljanju, zvučat će paradoksalno, Crkva ne treba ići nužno naprijed, ja „sinodalni hod“ doživljavam kao potrebu vraćanja na izvore – put unatrag – izvornome Isusu Kristu iz Nazareta. Isus Krist je uvijek suvremen. Njegov poziv života po evanđelju jednako obvezuje onda i sada.
Nije razumljivo da se Crkva kojoj je Krist glava prilagođava ljudima. Djela apostolska kažu: “većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima.” (Dj 5,29). Zar nije uvijek vrijeme da se čovjek prilagodi Bogu? Pritisci na Katoličku crkvu su veliki, ogromni, i djeluju po principu medijske hajke i ucjene. Ti koji Crkvu pritišću i žele kao da se mijenja, u biti ne žele ni Boga ni Crkvu. Baš takvi, da im Crkva i sve dopusti, nikada neće biti istinski vjernici. Isus je svoje učenike privlačio zahtjevnošću, odricanjem, žrtvom i nudio im križ.
Stječe se dojam da „reformatorima“ Crkve nije želja dobro Crkve i nasljedovanje Krista, nego njezin raskol i pretvaranje Crkve u zajednicu bez dogmi, bez morala, sakramenata, Božjih zapovijedi i u konačnici bez Krista. Isus Krist je jasno rekao: „Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.” (Mt 5,18-19). Zar to neki, na čelu s papom Franjom, ne shvaćaju!?
DODATAK RAZUMIJEVANJA:
1. Izjave, posebno dokumenti Crkve, moraju biti jasni i nedvosmisleni. Deklaracija Dikasterija za nauk vjere o pastoralnome značenju blagoslova je nažalost nejasna, nedorečena i zbunjujuća. Najgore je kad se nešto može tumačiti ovako ili onako. Zato je i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša izjavio, tako je dokument on shvatio, da smatra da se ne treba blagosloviti istospolni par kao način života – koji to želi prakticirati i tako živjeti, nego da se blagoslovi osoba tih sklonosti. Imam dojam da je time nadbiskup, što pozdravljam, izrekao više što bi on činio, a ne ono što je se dalo cjelovito iščitati iz novog dokumenta.
2. Važno je reći da je Isus, pa onda i Crkva, uvijek razlučivala što je osoba, a što je grijeh. Grijeh se najoštrije osuđuje, a osobu se poštuje i poziva na obraćenje. Zato je svatko vrijedan kao čovjek – osoba poštovanja, a njegov grijeh praštanja.
3. U emisiji „Otvoreno“ sržnu misao je izgovorio Matija Štahan kad je kazao da se osim blagoslova istospolnih osoba moralo dodati ono što je Isus rekao bludnici Magdaleni da ide i ne griješi više. To bi bilo pravedno, jer se to svima kaže koji žive u grešnome stanju.
4. Isus je došao na zemlju jer: ne treba pravednicima nego grešnicima, ne trebaju zdravi nego bolesni liječnika i došao je pozvati na obraćenje i navijestiti Božje kraljevstvo. U tom smislu ponuda Boga kroz blagoslov se može tako shvatiti – poziv na obraćenje, ponuda zdravlja i mogućnost spasenja.
5. Po meni, valjalo bi, a to je nužno, bistro i jasno reći da Crkva blagoslovom ne odobrava način života koji je grešan! Dakle, ako ćemo iskreno, bar je jedna stvar iz novog dokumenta jasna: ničim blagoslov ne smije i ne može biti, niti čak oponašati, sakrament BRAKA jednoga muškarca i jedne žene kako navodi Zakonik kanonskoga prava. Tu zabune nema: brak je sakramentalna zajednica muškarca i žene!
6. Nažalost, mnogo je, budimo otvoreni, drugih stvari koje nas kao vjernike isto tako sablažnjavaju kao što su: kršenje predbračne čistoće, kršenje bračne vjernosti, brakolomstva, konzumiranje pornografije, slučajevi ogavne pedofilije i razne druge sklonosti koje su protiv Crkvenih i Božjih zapovijedi. Možda su, barem neki, koji ovo gore čine, bili najglasniji u osudi drugih i drugačiji! Dok promatramo stanja drugih i drugačijih bacimo okom i na sebe!
7. TKO NAM BRANI BITI SVETI unatoč tome što nas stvari zbunjuju? Tko nam brani biti sveti unatoč što nas neke stvari sablazne? Tko nam brani živjeti sveto i onda kad nas smjernice crkvenih pastira izbace iz takta i dovedu u moralnu dvojbu? Tko nam brani biti sveti i onda kad izričemo želju da papa Franjo izrekne odreknuće od službe?
8. Nikad i nitko, ma koliko se trudio, pa i sami Papa, ne može dokinuti Božju zapovijed koja kaže: Ne sagriješi bludno!
ZAKLJUČNO: Jasno je Sveto pismo: „Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno… Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.! (Rim 14, 11-12) Dakle, odluka Crkve i uputa može biti kriva. Za to će odgovarati pred Bogom pojedinci i kleknuti pred njega. Ne spašavamo se kao zajednica, spašavamo se osobno!
SAVJETI:
1. Želim da kroz ove dane svoje srce smirimo u Gospodinu, bez teških riječi, osuda, oholih komentara! Vjerujem da ćemo molitvom puno više učiniti za očuvanje moralnih vrednota, nego pamfletima i gnjevom!
2. Sada još više ljubi svoju Crkvu koja je ranjena i pritisnuta „duhom svijeta“!
Piše: dr. sc. fra Mario Knezović
