Dok se bliži još jedna obljetnica veličanstvene vojno-redarstvene operacije “Oluja”, hrvatski mediji uglavnom reproduciraju istu površnu priču – dok ključne činjenice ostaju zaboravljene ili namjerno prešućene. Malo tko će spomenuti da su dan prije početka “Oluje”, pripadnici HVO-a – konkretno elitna 1. Gardijska brigada HVO-a “ANTE BRUNO BUŠIĆ” – podnijeli jedan od najtežih tereta rata, a njihova akcija imala je izravan strateški učinak na uspjeh hrvatskih snaga.
NAPAD NA PRIKU JELOVAČU – DAN KADA SU “BUŠIĆI” KRVLJU PISALI POVIJEST
U zoru, 3. kolovoza 1995., “Bušići” kreću u napad na kotu Prika Jelovača – ključnu točku srpske obrane koju su čuvale najelitnije postrojbe VRS-a. Borba prsa o prsa trajala je do iza ponoći. Gubici su bili stravični: šest poginulih i 14 ranjenih hrvatskih vojnika. Bio je to dan s najviše žrtava na ratnom putu “Bušića”.
Međutim, njihova žrtva nije bila uzaludna – jer upravo ta operacija izazvala je veliki pomak snaga. Oko 3.000 srpskih specijalaca – uključujući notorne Knindže, Arkanove Tigrove i tzv. Bele Orlove – prebačeno je s bojišnice u Krajini na prostor Kupresa. Srpski vojni vrh nasjeo je na hrvatski manevar i otvorio put “Oluji”.
PRAZNA OBRANA KRAJINE – POSLJEDICA PANIKE I KATASTROFALNIH ODLUKA
Sjeverni i središnji dio Krajine, posebno oko Petrinje i Kupe, bio je još snažno branjen. Ali južni dio – područja Knina, Obrovca, Benkovca – praktički je ostao bez obrane. Domobranske postrojbe bez zaleđa profesionalaca nisu mogle učiniti ništa. Efekt “domina” bio je nezaustavljiv – počeo je stampedo, povlačenje, bijeg.
Navodno, Milošević je u transkriptu upitao: “Tko je izdao naredbu za povlačenje?” No istina je – nitko nije izdao ništa. Jedan je krenuo bježati, drugi za njim – i nastao je totalni kolaps.
ZAŠTO OVO MEDIJI PREŠUĆUJU?
Danas, gotovo 30 godina poslije, gotovo nijedan mainstream medij neće spomenuti Bušiće, HVO, Priku Jelovaču, niti 3.000 prebačenih specijalaca. Kao da ne postoji prostor u javnosti za istinu o hercegovačkim ratnicima koji su odigrali ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske.
HRVATSKI USTROJ VS. JNA DOKTRINA – KLJUČ USPJEHA
Hrvatske profesionalne postrojbe, za razliku od srpske vojske, bile su ustrojene po NATO standardima – uz učenje iz iskustava stranih legija i specijalaca. Postrojbe poput Tigrova,Pauka, Puma ili Bušića mogle su samostalno djelovati, bez potrebe za stalnom vezom sa zapovjedništvom. S druge strane, srpska vojska, ukopana u JNA model, bila je sporija, nefleksibilna i nesposobna za brze odgovore.
To je ono što je odlučilo rat. Ne mitovi, ne teorije o “dogovorima” – nego pametno planiranje, žrtva i vrhunska priprema hrvatske i hercegbosanske vojske.
“Oluja” nije bila tek trijumf oružja – bila je trijumf pameti, strategije i nesebične žrtve. A među onima koji su prvi krenuli, koji su ginuli i krvavo otvorili vrata pobjedi – bili su i “Bušići”. Vrijeme je da ih se prestane gurati u zaborav i da im se oda dužno priznanje – i u medijima, i u povijesti.
