Na današnji dan, 18. rujna 1991. godine, srpske paravojne snage uz potporu tzv. JNA nasilno su zauzele Polaču i dio Tinja. Nakon višemjesečnog otpora hrvatskih branitelja, mještani su bili prisiljeni napustiti svoje domove, dok su brojni branitelji i civili položili svoje živote u obrani domovine. Time je započelo četverogodišnje progonstvo žitelja ovoga kraja, obilježeno teškim stradanjima, patnjom i neizvjesnošću.
Polača je bila bitan strateški cilj JNA jer je njenim padom JNA mogla potpuno kontrolirati cestovnu komunikaciju prema Biogradu, a preko Galovca bi se spojila sa snagama na ZB Zemunik i na taj način bi dovela područje Škabrnje, Nadina, Zemunika Donjeg u potpuno okruženje. Napad je efikasno omogućila Jugoslavenska ratna mornarica blokadom cijele jadranske obale dan prije, 17.9. čime je izoliran Zadar i prekinut dovod električne struje. Prije napada na Polaču major Dušan Vukanac, nekadašnji financijski direktor Dalmatinskih rudnika boksita iz Obrovca, zaprijetio je zapovjedniku policijske postaje Zadar Branku Brkiću: “Nikakvo primirje ne dolazi u obzir. Mi ćemo preuzeti vlast u cijeloj Hrvatskoj, vi imate 10 minuta vremena da povučete sve snage s ovog područja, a VP JNA će nakon toga preuzeti vlast u Posedarju, Pridrazi, Paljuvu i Islamu…Ne napuste li vaše snage ovo područje, javit ću višoj komandi da otpočne napad avijacijom i artiljerijom. Opkolili smo vas s Debelog brda, Karina, Smilčića…”
Oko 11 sati neprijatelj je započeo s topničkim napadom na Polaču, a istovremeno s pješaštvom zauzeo položaje na putu između Lišana Tinjskih i Prtenjače, napredujući prema Gradini. Napada se i Tinj i to pješaštvom i tenkovima. Malobrojnim braniteljima Tinja koji su držali obranu u centru kod crkve u pojačanje su stizali pripadnici MUP-a i dijela 1b/112 brigade ZNG iz Biograda i Raštana Gornjih.
Međutim, obrana pred nadmoćnijim neprijateljem nije uspjela pa oko 18 sati, radi nedostatka protuoklopnog oružja branitelji su se povukli iz Tinja u smjeru Raštana Gornjih i Viterinaca.
JNA i paravojne postrojbe zauzele su Tinjsku gradinu i Muvaču, te ušle u selo Polača. Hrvatske snage povukle su se u Nadin i Škabrnju preko Nadinskog blata. Prekinuta je cestovna veza Zemunik Donji – Zadar i Zemunik Donji – Sukošan na području aviobaze Zemunik, te su na taj način Nadin, Škabrnja i Zemunik Gornji došli u poluokruženje. Mjesto Polača je tada razoreno (na fotografiji ostaci župne crkve sv. Kuzme i Damjana), stanovništvo protjerano, ali je oslobođeno u operaciji „Oluja“1995. godine.
Program obilježavanja započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred spomen-obilježja i križeva u Polači i Tinju. Molitvu i odrješenje za duše poginulih branitelja i civila predvodio je župnik don Ivan Perković.
„Naša je dužnost čuvati uspomenu na poginule i prognane, prenositi istinu o Domovinskom ratu i učiti nove naraštaje vrijednostima slobode, zajedništva i vjere“, poručeno je prigodom obilježavanja.
Obilježavanje su organizirali Općina Polača i Udruga dragovoljaca MUP-a i ZNG-a 90/91, uz nazočnost predstavnika braniteljskih i stradalničkih udruga, lokalne samouprave i policijskih postaja.
Nazočni su se složili kako je važno ustrajno podsjećati na dane kada su hrvatski branitelji i civili pokazali hrabrost i odlučnost, jer je upravo njihova žrtva ugradila temelje današnje slobodne i neovisne Republike Hrvatske.
