“Ova žena je na padu grada Vukovara prokazivala hrvatske branitelje, moje suborce, koji su branili našu domovinu Hrvatsku. Sada mi recite je li ona civilna žrtva rata? Trebamo li mi sada nakon 30 godina ovakve civile plaćati samo da bi se održala trgovačko-srpska koalicija? Nažalost od danas ćemo ih plaćati jer je HDZ zajedno s lijevim strankama (SDP, MOŽEMO, Katarina Peović) donio Zakon kojim će ovakvi civili dobivati naknadu u visini oko 3.400 kuna“, napisao je Mlinarić u objavi koju je nazvao ‘Je li ovo civilna žrtva rata?’.
Podsjećamo, za sporni Zakon je glasalo 107 zastupnika, 16 ih je bilo protiv a pet suzdržano.
Po novom zakonu sveobuhvatno se reguliraju prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, a iz Ministarstva hrvatskih branitelja očekuju oko 2.500 novih korisnika prava u punoj primjeni zakona. O svemu se oglasio saborski zastupnik Domovinskog pokreta, vukovarski branitelj i zatočenik srbijanskih logora Stipo Mlinarić Ćipe u svojoj facebook objavi koju možete pogledati ovdje.
Što sada?
Vjerojatno jedina država i narodu u povijesti koji plaća svoje agresore… Što činiti sada…da se predamo.. da se zakopamo živi i jadni…ili da uđemo opet pognutih glava u jame..pa neka nas zazidaju, kao 1945-te?! Da zaboravimo svoje srce, gorljivost za svoj narod i domovinu…da se pustimo…da prepišemo svu svoju imovinu elitama, a živote svoje i svojih najmilijih predamo njima na milost i nemilost – da vladaju nad nama kao robovima…?! (Je li to rješenje…? Je li to trebamo – postati robovi ?! – TO SE ZAPITAJTE KADA SLJEDEĆI PUT BUDU IZBORI)
NIPOŠTO !
Ili još bolji prijedlog: da se iselimo, idemo! svi! Ne treba nam ova Domovina (ima druga, bolja, negdje): npr. u Mongoliju?! (ali tamo nema ništa) ili u Australiju (ali tamo nema vode) ili u Afriku (ali tamo je vruće i nesigurno) ili na Sjever (ali tamo je hladno)…pa gdje ćemo dragi hrvateki, gdje će nas dočekati svih nas 3,5-4,0 milijuna, i dati nam slobodu i život dostojan čovjeka…(Gdje osim u svojoj Domovini)?!
N E M A P R E D A J E !
Gorljivost i ljubav prema svom narodu i domovini su točno tamo gdje trebaju biti – u našim srcima, jer bez ljubavi ne možemo ništa i nećemo ništa uspjeti. Nisam ljubav prema domovini sam sebi ugradio (možda bi bilo bolje da je nemam, bio bi “moderniji”, “uspješniji”, “napredniji”). Ima ljubav svoje razloge zašto je tu, a ti razlozi su od Boga i po njemu ugrađeni u nama (kao što majka voli svoje dijete, tako i narod voli svoju domovinu, jer bez ljubavi jednostavno ništa nema smisla niti svijetle budućnosti…). Dakle, nismo mi pogrešni ili izopačeni, nego oni koji to nemaju u sebi ili koji to zanemarivaju (pa npr. odu u Brussells, nije bilo to njemu dovoljno “napeto” ili “uzbudljivo” da brani svoju domovinu, za goli opstanak, inače bi bio Bleiburg x 3) i rade protivno interesima svog naroda i domovine. To se sve ogleda najočitije posljedicama u iseljavanja, oni su naopaki pa npr. razoružaju svoj narod pred rat, ili financiraju svoje agresore, kao najnoviji primjer.
A zakoni, ah zakoni, kako se zakon usvojio – tako se može i izmijeniti. I hoće, kad-tad (bez obzira na “lajanja” koji je bilo i biti će, kao što su lajali i 1990-tih: ne možete, pobiti će vas, slabi ste, nejaki ste, prejaki su za vas, to je JNA, to je 3-4 sila u Europi, to je Armija… a tamo, 1995.g. Hrvatska vojska i Narod postaše ovjenčani slavom i ponosom, ostvariše slobodu i mir svom narodu i domovini, ali i uvelike to omoguci i Sarajevu – koje to zanemari te nastavi udarati sa istih pozicija kao i na početku, do dan danas).
Samo, dobro se podsjetiti da je pobjeda 1990-tih bila rezultat Ljubavi prema domovini, a to se sve očitovalo u zajedništvu hrvatskog naroda na sva tri njegova dijela: 1) u današnjoj R.Hrvatskoj, 2) Hrvata u BiH i 3) Hrvata u iseljeništvu, a povrh svega vjera u Boga i Krunica.
Eto, tako možemo…a i ne moramo, (teško je… neda se… tko će… nema za koga glasati… tko su Ćipe i ekipa Turbo voda..tko je Blago Zadro, Andrija Matijaš Pauk, Andrija Andabak i dr….tko su junaci…), e pa u tom slučaju ima alternativa…ROBOVANJE…(i tvoje, i tvoje djece).
