Već sam više puta napomenuo kako nema sezone kiselih krastavaca dok je Putina, plina i “gladi-jatora” odnosno gladi i radijatora koji dolaze u jesen. Naravno, i trenera Dinama Ante Čačića. Takvo granatiranje našeg Ante nismo vidjeli od Mariupolja i bombardiranja Dresdena u veljači 1945. godine. Danima navijački puk traži Antinu glavu, a on nikako da se makne. A Hrvatska nije nikada bila jača negoli je danas, ali ne mari previše za Hrvate u BiH. Neka je nama dobro, baš nas briga za naše prirodno zaleđe. Koja politička kratkovidnost!
Navijači drugih klubova, a osobito jednog, silno su zabrinuti za sudbinu Dinama. Ali “debelokošca” to ne dira. Uglavnom, iz trenerove svlačionice dolaze sami “šuplji” argumenti kao odigrano je 11 utakmica, od toga je bilo devet pobjeda, a dva neodlučna rezultata.
Osvojeno je prvenstvo i superkup, eliminiran je prvak Sjeverne Makedonije u Ligi prvaka… No naši neuništivi nogometni “znalci” samo odmahuju glavom: ha, ha! Sjeverna Makedonija, kakva je to nogometna sila. Pri tome zaboravljaju da su tukli Njemačku s 2:1 u Njemačkoj i eliminirali Italiju s nadolazećeg Svjetskog prvenstva. Znači stvarno su neki nogometni “pikzibneri” ili tako nekako.
Najviše iritira Dinamova “smušena” uprava. Umjesto da tvrdoglavom Anti odmah uruče “pakrački dekret”, oni se još nadaju da će nesretni trener sam muški otići u povijest. Naime, može se dogoditi i prava tragedija. Ako mu uprava odmah ne opali “šimecki” u tur, taj “debelokožac” će još s klubom završiti u Ligi prvaka! Koja će to tek biti sramota, s ovakvim kadrom i ovakvom taktikom… On je to već jednom i napravio. Baš s Dinamom. Osvojio je kup i prvenstvo i ušao u Ligu prvaka. Tri od tri… Do sada je osvojio prvenstvo i super kup, vodi i u prvenstvu pa zato treba biti krajnje oprezan. Čačić (Ante) portas! No, nadajmo se da će kod nas Hrvateka razum kao i obično prevladati. Po tome smo svjetski poznati… poltroni, piše u svojoj najnovijoj kolumni Zvonimir Hodak na direktno.hr.
Probudi se EU dok ne bude kasno!
Vrijeme ide a “On” (Putin) skuplja bodove bez i malo stida. Probudi se EU dok ne bude kasno!
Tješi me da čitav svijet stječe nova iskustva. Prije 80 godina Nijemci su morali marširati sve do Moskve da bi se tamo malo rashladili. Ove jeseni i zime to će moći odraditi i kod kuće. Nova vremena i nova iskustva. Čak je i Joža Manolić, gledajući svečanost otvaranja Pelješkog mosta, navodno lakonski izjavio: “Tri stotine godina ovo sanjam…”.
Kad završi “sezona”, vraća se korona. Naši političari očekuju spas od WHO-a. U zlobnom prijevodu mogla bi to biti i kratica za “World Holocaust Organization“.
Domaća scena je uobičajena. Visoko kvalificirani svjedok u montiranim procesima, naš Žare Puhovski, misli i dalje da je Hrvatska sekularna država. Strogo pravno gledano sekularne su u Europi samo dvije države: Francuska i Slovenija. Jedno su želje Žarka Puhovskog, a drugo je pravo. To je imao priliku vidjeti još u Haagu sa svojom knjigom hrvatskih “zločina” u “Bljesku” i “Oluji”. Vidio je Žare na N1 kako je čitavo državno “vođstvo” došlo svećeniku na noge dok je on držao neki govor koji se zove blagoslov. Statistički 86 posto Hrvata su katolici. A što je Žarko Puhovski? “Inteljektualjac”, kako je to znao govoriti njegov šekularac odnosno sekularac drug Tito.
“Nadao sam se da će Milanović imati hrabrosti maknuti se od blagoslova. Pokazalo se da on može sve na svijetu napasti osim Katoličke crkve…”, kaže naš Žare. Navodno je ova “drugarska kritika” našeg Milanovića jako pogodila. Možda mu je trebao odmah javno obećati kako više neće svaki dan moliti krunicu i prekrižiti kada prođe kraj crkve. Pitanje je bi li i to Žaru zadovoljilo…
U Nizozemskoj je legalizirana prostitucija pa će od sada “kurve rata” i “lažni svjedoci” moći slobodno “štajgati” pred Haaškim sudom.
U BiH se dimi, a Hrvatska mirno puši
U BiH se dimi, a Hrvatska mirno puši. Najbrojniji narod ne popušta. Želi građansku državu. Nino Raspudić, nekad odličan kolumnist, a sada političar, iskren je i odmah gađa u “sridu”: “Građanska priča je krinka za nacionalizam brojnijeg naroda”.
Naime, dekapitacija Hrvata u BiH stalno je na djelu. Narod je nepogrešiv. Spontano izađe na ulice na znak “mudrog” rukovodstva. Sjetite se “željeznog” demokrate, nezaboravnog druga Tita. Ili Slobodana Miloševića kad je vikao: “Nitko ne sme da vas bije…”, valjda dok on ne kaže.
Bošnjaci su kao i obično spremni za dijalog s Hrvatima, ali tek kad prođu izbori i kad Hrvatima opet izaberu njihove predstavnike u skupštinu i predsjedništvo. Tada su navodno spremni odmah početi pregovarati s Hrvatima. Sa Srbima nema pregovora. Oni su izgubili rat i kao ratni gubitnici dobili su pola Bosne. Imaju praktično svoju državu i policiju u BiH te samo čekaju “prisajedinjenje” matici Srbiji. Onako usput, s vremena na vrijeme učine pokoju sitnu uslugu ratnim “pobjednicima” – Hrvatima. Zašto se povijest, ma kako kratka bila, mora uvijek pretvoriti u farsu?
Hrvatska nije nikada bila jača negoli je danas, ali ne mari previše za Hrvate u BiH. Neka je nama dobro, baš nas briga za naše prirodno zaleđe. Koja politička kratkovidnost! Naši mi političari sliče na Dinamo. Uvijek prvi, a svi ga mrze. S pravom. Pogledajte samo sad ovog Čačića.
Hrvateki su tak ponosni sami na sebe. Em, smo u EU, NATO-u (naše zlato), Eurozoni, Schengenu… prava smo država! Ali međunarodni protektorat u BiH izaziva kod tih istih Hrvateka respekt, gotovo strah. Naravno, stranci su nas “oslobodili”. Po najnovijim snoviđenjima oslobodili su i moja Plitvička Jezera. Baš im hvala. Malo zbunjuje legendarni snimak kada general Atif Dudaković dočekuje pobjedničkog generala Marijana Marekovića na mostu riječima: “Dugo smo vas čekali…” sve do Plitvica…! I sada, nakon još jedne pušione, samo se od sebe postavlja pitanje zašto je diplomatski protektorat jači od države koja je pobijedila u ratu? Što je s vetom, blokadom…? Plenković, Radman, Milanović… Gdje ste? Pola milijuna Hrvata ostalo je na jako tankom ledu. Ako ih opet “napadnemo” oni će opet masovno bježati u – Hrvatsku – k napadaču. Kao i u prošlom ratu.
Žešći Jugosloven od ikoga nije zadovoljan Pelješkim mostom
Dragan Markovina, istoričar tipa Klasića i Jakovine, koji je ponosan što je “žešći Jugosloven od ikoga nije zadovoljan Pelješkim mostom”. Most ne ide preko “međunarodnog protektorata i ne spaja republike bivše Juge”. Draganče misli da smo, umjesto mosta, trebali graditi autocestu iznad Neuma. Mudar prijedlog! Kao da si je na muda flomasterom nadopisao slovo “R”. I to je profesor povijesti na splitskom Filozofskom faksu. Kao da ja predložim, a Telegram objavi, da bi noviju hrvatsku povijest na našim filozofskim faksevima trebao predavati nama svima dragi Vojislav Šešelj. Formalne uvjete naš Voja ima. On je na slavu i diku Mladena Zvonarevića i Kangrge, a na žalost akademika Ivana Supeka, devet godina bio član Hrvatskog filozofskog društva. Jedva je isključen 1992. godine kad je već debelo napredovao do statusa četničkog ratnog zločinca.
Pa ako nam noviju hrvatsku povijest mogu predavati i indoktrinirati studente likovi kao Klasić, Jakovina, Markovina, Goldstein, Višeslav Aralica… u čemu je onda akademski problem da to bude i Voja Šešelj. Ako je problem akademske prirode, onda ga nema. Ako je problem ideološke naravi, opet ga nema. Radi se skoro o istomišljenicima.
Svi se smrznu na spomen prvog bijelog polja na grbu RH, a na pozdrav ZDS odmah, bez obzira na godine, dobivaju ospice. Svi su uvjereni da su naše gardijske brigade za vrijeme Domovinskog rata s posebnim zanosom pjevale “Po šumama i gorama”, “Od Triglava do Đevđelije” i “Druže Tito mi ti se kunemo”. Najblaže rečeno, čudno je da gore navedeni “istoričari” nisu na otvaranju mosta sjedili u prvom redu. Kad već u scenariju nije bilo mjesta za branitelje i dragovoljce te pripadnike HOS-a koji su na Srđu pokazali tko gdje treba sjediti, Krešimir Dolenčić (koji se “istakao” već na dočeku Dalićeve repke na Trgu Bana Jelačića nakon Svjetskog prvenstva u Moskvi) je mogao pozvati u prvi red naše “istoričare”.
Čovjek je ionako umjetnički navudren i ideološki krajnje fleksibilan. Na pitanje znatiželjnih desničara zašto u njegovoj razvijenoj imaginaciji nisu našli mjesta oni koji su stvarali ovu državu, Dolenčić je samo promrsio: “Ako žele doći neka mi se samo jave” ili tako nekako. Evo, u kakvoj mi državi živimo. Tuđmanova sigurno nije. Prava istina o stvarnosti u kojoj živimo “tresnuti” će nas u lice tek u jesen koja ubrzano stiže. Iskreno želim da me pozitivno iznenade i Premijer i Vlada. Globalne krize najprije se preliju preko malih naroda i nacija. Na žalost, čuvena Tuđmanova izjava: “Odlučimo sami o sudbini svoje Hrvatske…” više nam tada neće pomoći.
Srpski portal “Alo. rs.” nedavno je Hrvatsku nazvao “NDH broj 2”. Ujedno je poručio Srbima da će ih “tamo prebiti” te da će se “kupati na grobovima srpskih mučenika”. Ti srpski portali i neke njihove emisije baš me znaju nasmijati. Eto, bar malo optimizma. Nije sve tako crno.
Na Braču je toliko vruće da su Bračani nedavno ipak uključili prvi klima uređaj!!!
Brzina svjetlosti možda ipak nije konstantna, ali je zato sporost javnog prijevoza u Hrvatskoj konstanta. Zato većina Hrvata sjeda u svoj Mercedes, BMW, Toyotu… (isključivo zbog sporosti javnog prijevoza) i baulja gradom. Neki skoknu i na more. Dobro prolaze i taksisti. Voze oprezno, a stranke oprezno plaćaju. Nedavno mi jedan taksist za vrijeme vožnje pričao: “Ulazi mi jedna fina gospođa u taksi i upozorava: “Pazite, ja sam majka sedmero djece!”, “Što? Ja da pazim?!”, odgovori on.
Boli Peđu ona stvar što BiH s Hrvatskom ima granicu dugačku oko 1000 kilometara
Stara židovska poslovica glasi: “Sve se može objasniti, ali ne svakome”. Kako objasniti Peđi Kojoviću, jednom perifernom liku iz “Naše stranke” značenje stare međimurske poslovice koja glasi: “Lagati treba ni…” Naime, drug Peđa je nedavno primljen u Uredu visokog predstavnika u BiH. Visoki predstavnik jako je izgubio na visini nakon protuhrvatskih demonstracija u Sarajevu.
Malo se uplašio drug “visoki” od Peđine informacije da “hrvatstvo” u stvari znači “ustaštvo” i da je to problem za sarajevsku demokraciju. Peđa ne laže – malo. U multietničkom Sarajevu ima više Kineza nego Hrvata. U 11 državnih “preduzeća” zaposlen je čak jedan Hrvat. No vratimo se našem Peđi. Izlazeći od herr Christiana Schmidta, Peđa je počeo kmečati da Čovićevi ljudi izazivaju rat. Ugledao se Peđa u Putina i njegov “narodno-oslobodilački” rat protiv nacista u Kijevu. Boli Peđu ona stvar što BiH s Hrvatskom ima granicu dugačku oko 1000 kilometara. Kako piše Davor Ivanković u Večernjaku: “BIH se nalazi u zemljopisnom zagrljaju Hrvatske”.
Doista, 70 posto granice BiH je s RH, a ostalo je demokratska i releksirajuća granica na Drini. S druge strane te granice još se pjeva “Nož, žica Srebrenica…”, ali to Peđu ne uzbuđuje. Možda ga i uzbuđuje… Naravno, Izetbegović je u pravu da oni u Sarajevu nemaju ništa protiv Hrvata. Sigurno nemaju ništa protiv onog jednog jedinog koji još radi u državnoj firmi. Kad Hrvati ne bi držali jug Bosne, stvari bi već davno bile riješene.
Još od onog legendarnog 7. svibnja 1991. g. u Pologu kad su skoro goloruki zaustavili kolonu tenkova JNA koja je “pobedonosno” krenula na jug Hrvatske. Stoga dragi moji čitatelji, “vruća jesen” je pred vratima. Srbi žele u Jasenovac. Srebrenicu ni ne spominju. U BiH je veliko “samoposluživanje”. Hrvati su na jelovniku. Brojčano najslabiji. Ali tu je jug te zaleđe koje je neiscrpni izvor energije i snage, a čega su svjesni kako marginalni Peđa tako i nasljedni “vladalac” Alija Izetbegović. Zapravo, samo se nadam da su svjesni…
U Hrvatskoj nema, kao u Nizozemskoj, kuća ispod razine mora. Ali nam je zato pravosuđe ispod svake razine. Marko Francišković već je osam mjeseci u Remetincu zbog čl. 99 KZH. Prevedeno na običan jezik – jer je podstrekavao ljude na terorizam!? Do sada, u ovih osam mjeseci, nije saslušan ni jedan jedini svjedok koji bi potvrdio da bi ga riječi, djelovanje ili radnje Marka podstrekavale na terorizam… Jednostavno takvi svjedoci ne postoje. Tu ne vrijedi ona stara zagorska: “Ak’ je do svjedoka, krava je naša…”. Ipak je ovo čisti politički proces! Halo, Europa, gdje ste?
