Tomislav Tomašević, aktualni gradonačelnik Zagreba, uživa medijsku potporu kakvu nisu imali ni najmoćniji političari u suvremenoj Hrvatskoj. Njegov politički uspon 2021. godine pratile su hvalospjeve gotovo svih relevantnih medija: od HRT-a do najvećih portala poput Indexa, Telegrama i Jutarnjeg lista. Protivnike su sustavno diskreditirali, a on je predstavljen kao “nova nada” i “čovjek promjene”. Čak i danas, četri godine kasnije, kada je grad pod njegovim vodstvom zapeo u problemima i korupcijskim aferama, ti isti mediji i dalje šute, relativiziraju ili “peglaju” njegove neuspjehe i afere. Mogli bismo slobodno reći da ovakvu medijsku potporu nema niti Vučić u Srbiji.
Sjetimo se samo slučaja s tvrtkom C.I.O.S. i aferom oko zbrinjavanja otpada, kada je grad Zagrebu prijetila ekološka kriza. Mediji su to umanjivali, tvrdeći kako je riječ o “tranzicijskim poteškoćama”, dok su slične probleme kod prethodnih vlasti proglašavali “katastrofama”. Kada je otkriveno da su gradski pročelnici u mandatu Tomaševića zapošljavali bliske ljude bez javnih natječaja, priče su se pojavile tek sporadično, bez ozbiljnog pritiska ili zahtjeva za odgovornošću.
U međuvremenu, grad je zatrpan smećem, a obećana nova infrastruktura za gospodarenje otpadom nije niti na vidiku. Štoviše, Tomaševićeva vlast je zadužila grad za stotine milijuna eura, ali bez konkretnih rezultata na terenu. No, Index i slični portali uporno plasiraju teme o “pojedinačnim pomacima” i “transparentnosti”, prikrivajući stvarno stanje.
Poseban apsurd je slučaj s njegovom suradnicom Danijelom Dolenec, kada su u Gradu zaposleni njezini bliski suradnici iz akademske zajednice. Dok su slični kadrovski slučajevi u eri Milana Bandića bili naslovnice i udarne teme tjednima, kod Tomaševića to prolazi gotovo nezapaženo.
Požar koji je nedavno izbio u zagrebačkom dječjem vrtiću, koji je nedavno “obnovljen” pod paskom gradonačelnika Tomislava Tomaševića, otkrio je zastrašujuću istinu: instalacije u zgradi – nisu ni taknute. Iako se hvalio rekordnim obnovama i “transparentnim” upravljanjem, čini se da se radilo brzo, jeftino i – opasno.
Samo pukom srećom izbjegnuta je tragedija. Što da su se djeca nalazila unutra? Tko bi tada odgovarao? Zamislite samo medijske naslove da je na čelu grada netko drugi osim Tomaševića?
Gradonačelnik koji je obećavao “novi početak” danas je simbol nesposobnosti i demagogije. Dok gradska vlast priča o “zelenim politikama” i “progresivnim vrijednostima”, u stvarnosti gube i kradu milijune, građani tonu u dugove, a infrastruktura se raspada.
A unatoč svemu tome , zanimljivo je i kako ni jedan intervju ili debata o gradskim problemima ne prolazi bez suptilnog (ili otvorenog) stajanja medija na njegovu stranu, dok svakog suparnika — od desnih do centrističkih kandidata — prikazuju kao “nazadne”, “korumpirane” ili “nesposobne” dok se Tomaševiću nitko ne usudi postaviti nezgodna pitanja.
Zato ne čudi da su se u Zagrebu pojavili glasovi koji govore o medijskom kartelu oko gradonačelnika, koji štiti projekt “Možemo!” pod svaku cijenu, bez obzira na realne rezultate. Tomašević je, uz podršku tog kartela, uspio opstati na političkom vrhu usprkos nesposobnosti da riješi ključne probleme glavnog grada.
Pitanje je samo — do kada će građani Zagreba biti taoci tog umjetno stvorenog medijskog balona i kad će stvarni rezultati, a ne PR, ponovno postati mjera uspjeha?
