Hrvatska mi je tolerancija gadljivija od srpske. Ovi iz udruge Arterarij, nastojeći opravdati svoje napadače, izmišljaju neke ustaške usklike hrvatskih nogometaša. Mi, zaostali i nazadni, toleriramo, ali oni, napredni i tolerantni kakvi jesu, ne toleriraju (odnosno “ne tolerišu”).
Zločin iz mržnje?
Priča ide ovako. Članovi Teatra &TD i umjetničke organizacije Arterarij gostovali su u Novom Sadu na 5. Međunarodnom festivalu jezičnih i etničkih manjina “Synergy” predstavom Bura. Predstava je navodno doživjela ”odlične reakcije publike festivala”, no nakon predstave tijekom, rekli bismo, ugodnog druženja došlo je do stanovitih problema.
Zagrebačke glumce su zbog neoprezne uporabe riječi ‘kazalište’ umjesto ‘pozorište’ pošteno namlatili entuzijastični mladi borci za čistoću srpskog jezika. Za mladim jezikoborcima navodno traga srpska policija, ali vjerojatno ih neće pronaći. Policija je napad na glumce okvalificirala kao nasilničko ponašanje. Hvala Bogu, da nije zločin iz mržnje. Srpske vlasti nisu našle za shodno da se na bilo koji način oglase povodom ovog incidenta. Nisu se oglasili ni Plenković, ni Pupovac, onda očito i nije zločin iz mržnje. Eventualno može se reći da je riječ o pretjerivanju u ljubavi prema srpskom jeziku.
“Tolerisat” ili “ne-tolerisat”?
No šalu na strani, kada samo pročitao vijest o napadu na hrvatske glumce, uzrujao sam se, bilo mi je žao ljudi. Gluma je težak i zahtijevan posao te ni najlošija glumačka skupina nije zaslužila tako drastičnu i nasilnu kritiku za svoju izvedbu. Međutim, kada sam čuo reakcije oštećenih, promijenio sam mišljenje. Mario Župan, ravnatelj Studentskog centra u okviru kojega je smješten teatar &TD, kaže: ”Osuđujemo taj napad i stajemo uz naše djelatnike, u šoku su i glumci, ali i mi i duboko smo iznenađeni jer se sve zbilo neposredno nakon festivala tolerancije na kojem su sudjelovali.” Napad osuđuju i napadnuti iz umjetničke organizacije Arterarij, ali su, ”kao organizacija koja postoji kako bi svojim radom promicala toleranciju i razumijevanje”, ”također svjesni i vjerojatnosti da su ovi mladi ljudi (…) danima prije napada slušali o izvikivanju ustaških parola od strane nekih nogometaša i navijača, a koji time bacaju ljagu na cijelu Hrvatsku i na društvo u Hrvatskoj.” Kada sam pročitao ovo njihovo opravdavanje nepoznatih napadača, što mi je drugo preostalo nego, onako od srca, ustvrditi: E, neka su vas istolerisali, alal im vera!
Tako da me dalje i ne briga kako su njih ‘tolerisali’ tamo daleko, nego me čudi kako ih mi toleriramo ovdje, ma što toleriramo, novcem poreznih obveznika šopamo. Hrvatska mi je tolerancija gadljivija od srpske. Ovi iz udruge Arterarij, nastojeći opravdati svoje napadače, izmišljaju neke ustaške usklike hrvatskih nogometaša. Jasno nam je da mnoge jugotužjem zatrovane likove u Hrvatskoj smetaju uspjesi hrvatske nogometne vrste, međutim to im ne daje za pravo da izmišljaju.
To što su u jednom ugostiteljskom objektu Lovren i Brozović pjevali Thomsonovu pjesmu Čavoglave, za koju je i hrvatski sud konačno ustvrdio da u njoj nema ništa sporno, može nepoćudnim držati samo čovjek ispunjen mrzovoljom prema bilo kakvom izrazu hrvatstva. To su oni isti što su, kad je bilo po njihovome, ljude zbog Ustani bane Jelačiću ili Vile Velebita tjerali u zatvor. Sredina bez imalo mazohizma za takve ljude ne bi imala baš previše tolerancije.
Aca Stanković, zvani Delija!
Tako toleriramo i da nam Aca Stanković, ničim izazvan, objašnjava kako njegov ambasador nije Luka Modrić. On zna da mi znamo da on zna da nas ne zanima tko je njegov ambasador te da to sigurno nije Luka Modrić. A zna i da mi znamo tko uistinu jest njegov ambasador, samo se još ne usudi naglas reći. Zato nas i provocira. Da bar malo pokvari ljudima zadovoljstvo zbog uspjeha hrvatske nogometne vrste na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru.
Znamo, Aleksandre, da tebi nije dano da osjetiš radost identifikacije s hrvatskim uspjesima, kao što ti nije dano ni da osjetiš vjetar u kosi iako si snimio cijeli serijal o ”vjetru u kosi”. Negledljiv, doduše, ali za naš novac snimljen, to jest novac poreznih obveznika. Jer je i tv pretplata, budući da je obavezna, svojevrsni porez. Kad malo razmislim, jasno mi postaje zašto ti i tebi slični preferirate takozvani porezni patriotizam. Zato što prikupljeni porezi štedro teku u vaše džepove.
Toleriramo i naslove poput ovoga na Indexu – Krajnja desničarka postaje nova dekanica Hrvatskih studija? ”Krajnja desničarka” je ugledna profesorica s Hrvatskih studija povjesničarka Vlatka Vukelić. Kao glavni argument za njezin desničarski ekstremizam navodi se činjenica da je gostovala u podcastu Željke Markić. Mi, zaostali i nazadni, toleriramo, ali oni, napredni i tolerantni kakvi jesu, ne toleriraju. Nego udarnički jurišaju na ostatke ostataka normalnog hrvatstva u institucijama, očito odlučni da osvoje sve. To je ta markuzeovska tolerancija, taj gramšijevski marš kroz institucije. Festival se tolerancije, dakle, nastavlja…
Damir Pešorda, Hrvatski tjednik
