KOntroverzna novinarka i bivša članica centralnog komiteta SRH Jelena Lovrić je još jednom zgrozila javnost svojim tekstom u tjedniku Nacional u kojem je komentirala ovotjedne koncertre i atmosferu u Imotskom:
”Tjedan ustašluka u Imotskom, gdje su na dva koncerta tisuće uglavnom mladih ljudi paradirale u crnom i pjevale ustaške budnice, morao bi konsternirati civiliziranu Hrvatsku. Tako masovnog defilea povijesnih mrakova i otvorene ustaške rekonkviste nije bilo ni u konfuznim i ratnim devedesetima.” napisala je izmođu ostalog .
Što znamo o ”novinarki” Jeleni Lovrić?
Jelena Lovrić rođena je 27. siječnja 1948. godine u Lukavcu (Bosna i Hercegovina). Nakon završene gimnazije u Tuzli upisuje Filozofski fakultet (jugoslavenska i komparativna književnost) i Fakultet političkih znanosti (jednogodišnji studij novinarstva, 1970./71.) u Zagrebu. Godine 1971. zaposlila se u Vjesnikovoj kući, najprije u dnevniku Vjesnik, od 1973. u VUS-u do njegova ukidanja (1977.).
Surađivala je u Startu, bila komentatorica političkog tjednika Danas, angažirana od njegovog pokretanja 1982. do posljednjeg broja 92. U tjedniku Danas žestoko je napadala Slobodana Miloševića, ali s pozicija jugoslavenstva.
Nakon raspada Vjesnikove kuće početkom 1990-ih, komentatorica je Slobodne Dalmacije, Feral Tribunea i Novoga lista.
Jedna je od utemeljiteljica brzo ugaslog Pečata i magazina Feral Tribune (u taj je posao uložila vlastiti novac). Feral Tribune za vrijeme Domovinskog rata ismijavao je domoljublje, rugao se predsjedniku Tuđmanu, u jeku velikosrpske agresije na Hrvatsku objavljivao je fotomontaže zagrljenih Tuđmana i Miloševića.
Surađivala je Jelena Lovrić u inozemnim listovima i radiopostajama (Delo, Vreme, Borba, Republika, Radio Slobodna Europa i dr.).
Od 2000. slobodna je novinarka i kolumnistica Novoga lista od 1994. od 2004., zatim kolumnistica u tjedniku Globus. Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, pišući o uzrocima raspada SFRJ neki mediji ističu ju kao jednu od najboljih analitičarki političkih zbivanja.
Sada radi kao kolumnistica u Nacionalu.
Prema podatcima lista Komunist, XI. Kongres Saveza komunista Hrvatske završio je izborom 75 članova Centralnog komiteta, među kojima je bila i Jelena Lovrić uz Ivu Družića, Ivicu Račana (izabranog za predsjednika), Zdenka Mancea, Vilima Matulu, Dušana Bilandžića, Zdravka Tomca i ostala imena hrvatske političke i znanstvene javnosti. Na istom je Kongresu SKH Goran Radman predložen kao kandidat za člana CK SKJ iz Hrvatske.
Srpski novinar Miroslav Lazanski, čovjek od povjerenja generala Veljka Kadijevića, koji je kao novinar Danasa napustio Hrvatsku i otišao služiti u Srbiju pisao je da mu je Jelena Lovrić u svibnju 1991., dakle uoči donošenja odluke o samostalnosti Hrvatske, rekla: ‘Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi.’
Lazanski o tome piše:
„Dakle, sadašnju zvezdu Jutarnjeg lista Jelenu Lovrić poslednji put sam video u maju 1991. u prostorijama lista Danas u Zagrebu. Svratio sam tamo jer sve do marta 1991. bio sam član te redakcije. Sretnem kolege, Jelenu Lovrić i Gojka Marinkovića, razgovor uobičajen. Jelena me gleda onim svojim divnim, sanjivim očima, Gojko gleda kroz mene, pitanja klasična, kako je u Beogradu, što ima u Politici. Šta da im kažem, oni su iz Zagreba u Beograd poslednjih 15 godina dolazili barem jednom nedeljno, u CK SK Srbije i Jugoslavije, pratili su Partiju, znaju sve bolje od mene. Popismo dakle, tada u maju 1991., verovatno našu poslednju zajedničku kafu i na rastanku Jelena me ozbiljno zaskoči: ’Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši taj puč, ode ovo sve do đavola, pa i mi’“.
Od tada Jelena Lovrić sustavno napada dr. Franju Tuđmana i njegovo djelo, Domovinski rat i branitelje, tako da nisu pošteđeni ni vukovarski branitelji u novoj velikosrpskoj agresiji. Baš kao što su svojedobno harambaše srpske pobune nasrnuli na Hrvatsku postavljajući balvane po prometnicama, tako danas samozvani stožeraši skidajući dvojezične ploče napadaju institucije hrvatske države“, izjednačila je novinarka Stožer za obranu hrvatskog Vukovara s balvan-revolucijom te ih podrugljivo nazvala harambašama, napisao je prof. dr. Zdravko Tomac, nekadašnji partijski kolega i povremeni kritičar stavova ove hrvatske novinarke.
Donosimo vrlo kratki pregled dijela iznimno bogatog spisateljskog opusa “analitičarke političkih zbivanja”.
Vještice iz Rija
Početkom devedesetih objavljen je u tjedniku Globus tekst u kojem je pet književnica i novinarki bilo proglašeno izdajicama Hrvatske. “Ljudi koji stoje iza ovog naprosto su takvi da mijenjaju ideologiju kao košulje, pokazalo se to i kasnije. Ali pisati o bivšim kolegicama i poznanicama, čak prijateljicama, koje su im nacionalnosti bili muževi i djeca, brojiti im krvna zrnca i pripisivati neprijateljske i izdajničke namjere u teškim vremenima kada su takve riječi mogle izazvati konkretne posljedice, bilo je ipak vrlo neodgovorno’, rekla je 2014. Slavenka Drakulić za Globus u kojem su 1992. pod naslovom ‘Hrvatske feministice siluju Hrvatsku’ poznatijem kao ‘Vještice iz Rija’, Jelena Lovrić, Rada Iveković, Vesna Kvesić, Slavenka Drakulić i Dubravka Ugrešić proglašene nepoćudnima, a neke od protagonistica napustile su Hrvatsku.
Globus (izdavač Europapress holding) Slavenki Drakulić 2004. morao je platiti 60 tisuća kuna kao naknadu štete pretrpljene tekstom ‘Vještice iz Rija’, a u slučaju Jelene Lovrić došlo je do nagodbe po kojoj se dio naknade štete novinarki isplatio u obliku autorskih honorara.
Feral Tribune – projekt ideološko-pamfletskog biltena zagovornika propale Jugoslavije
Kad se ekipa koja je pisala Feral Tribune unutar Slobodne Dalmacije 1993. odvojila, u prvom samostalnom broju od 1. lipnja satirično-političkog tjednika ističe se razgovor Jelene Lovrić s fra Petrom Anđelovićem, koji je tvrdio da se u Bosni vodi švercerski rat, a nad tekstom stajao je komentar Hoće li veliki Hrvati uspjeti ostvariti malu Hrvatsku – Hercegovci protiv Hrvatske?
U Feral Tribuneu koji je njegovao idealizaciju nekadašnje Jugoslavije, prešućivao komunističke zločine, prikrivao totalitarnu narav komunističke Jugoslavije, redovito podsjećao na hrvatsku fašističku prošlost, sve segmente hrvatskog društva prikazivao kao korumpirane i kriminalom premrežene, uz interpretacije novije hrvatske povijesti po obrascu podijeljenje krivnje za raspad Jugoslavije, rat/ove, a Franju Tuđmana i Slobodana Miloševića kao glavne i podjednako odgovorne, Jelena Lovrić uvodom u taj intervju optužuje Hrvatsku za pokušaj stvaranja Velike Hrvatske koji “podrazumijeva imperijalne namjere i hegemonistički odnos prema drugim narodima. Ukratko, Hrvatska bi mogla postati imitacija Srbije: Svi Hrvati u jednoj državi!”, a usput hrvatskoga predsjednika Tuđmana prikazuje kao lažnog mirotvorca i istomišljenika Radovana Karadžića.
Stigmatizira Hercegovce “Hercegovačka se linija, ne samo zbog svoga turbo-hrvatstva, odavno Hrvatskoj popela navrh glave. O slojevitosti nesporazuma možda najbolje govori jedan grafit koji se proljetos pojavio u Đakovu: ‘Vratite nam naše Srbe – vraćamo vam vaše Hercegovce.’ Sada je rascjep neugodno i opasno eksplodirao. Gotovo da se može reći: Hercegovci protiv Hrvatske. Iz nekoliko razloga”, i navodi dalje Lovrićeva razloge za svoje teorije po kojima “sve upućuje na zaključak da se dogovara predratna banovina. Njeni se obrisi naziru iz brodoloma Bosne i Hercegovine. Javno se hvali sporazum Cvetković-Maček.” […] “Pokušaj formiranja Herceg-Hrvatske – definitivno bi razbio i onemogućio Hrvatsku. To više nije samo teoretska mogućnost”, zaključuje Jelena Lovrić u uvodu za razgovor s fra Petrom Anđelovićem.
Od razgovora istaknute su fra Anđelovićeve tvrdnje “Pravi vjernik voli svoju naciju, ali nacija nije nebeska kategorija. Otkrit će se mnogi lažni Hrvati i lažni Srbi”, “U Bosni se vodi švercerski rat, šverceri stvaraju rat da bi zarađivali, a mediji ih podržavaju.”
Sotonizacija dr. Franje Tuđmana – detuđmanizacija
“Nakon Tuđmanove smrti i dolaska na vlast Stipe Mesića i SDP-ove koalicije počeo je proces sotonizacije Franje Tuđmana, takozvana detuđmanizacija. Istodobno je išao i proces kriminalizacije Domovinskoga rata. Nažalost, ti procesi nisu zaustavljeni ni nakon što je na izborima pobijedio Ivo Sanader i HDZ jer je Ivo Sanader nastavio detuđmanizaciju tako da je čak Vesna Pusić više puta javno rekla da Sanader provodi njezinu politiku, a perjanica sotonizacije Franje Tuđmana novinarka Jelena Lovrić javno je pozivala da se glasuje za Sanadera, odnosno javno je tvrdila da će ona glasovati za Ivu Sanadera”, napisao je Zdravko Tomac za Vijenac iz lipnja 2015.
Referendum o braku
“Zašto ću u nedjelju biti protiv?” naslov je kolumne u kojoj Lovrić tvrdi da se referendumom o braku radi o scenariju koji nas odvaja od europskih vrijednosti i da “Referendum na koji će Hrvatska sutra izaći zapravo predstavlja golemo kukavičje jaje koje njegovi inicijatori pokušavaju podmetnuti u gnijezdo ustavnog poretka države. Samo zadnji naivci još mogu vjerovati da se u ovom slučaju radi o afirmaciji braka kao zajednice muškarca i žene. ”
Čitatelje Lovrić upozorava da ju fraze referendumske inicijative neodoljivo podsjećaju na devedesete, da taj referendum nije afirmativan, nego je diskriminatoran, optužuje Crkvu jer podržava inicijativu, naglašava da je “referendumska inicijativa suspektna i neprihvatljiva jer u Hrvatskoj raspiruje atmosferu bespoštednog ideološkog rata “. Dotiče se Lovrićeva i Obiteljskog zakona (kojeg je u međuvremenu Ustavni sud suspendirao) “Tražit će se, najavljuju, i preispitivanje ustavnosti određenih dijelova sadašnjeg obiteljskog zakona. Zatim referendumsko rušenje postojeće zakonske norme o dopustivom prekidu trudnoće, odnosno zabrana pobačaja. Jedan od pripadnika sekte Željke Markić otkriva da će nakon uspješno obavljenog referenduma o braku zatražiti ostavku Vlade. Oni žele inicirati referendum kojim će se tražiti prijevremeni izbori. Porasli su im apetiti ili samo neoprezno otkrivaju političku pozadinu svoje ofenzive? U svakom slučaju, referendum o braku promiče u Hrvatskoj atmosferu nepomirljive podjele i verbalnog građanskog rata”, pisala je Jelena Lovrić u jednom od članaka ocrnjujući U ime obitelji i njezine članove.
“U Hrvatskoj jača Nova desnica – gora i opasnija od one prije deset godina” ističe Lovrićeva.
“Duhovi su pušteni iz boce i sada je glavno pitanje kako ih vratiti nazad. To će pitanje podjednako mučiti vlast i opoziciju, SDP koliko i HDZ. Premda se činilo da bi mu stranka mogla jahati na valu već poznatih konzervativnih, antimanjinskih referendumskih inicijativa, Tomislav Karamarko zapravo je u velikim problemima. Referendum o braku, potvrđuje se, samo je trebao popločati put za ulazak u politiku Željki Markić i njenim kompanjonima. Pobjeda im je dala krila pa već jurišaju pokušavajući srušiti zakonsku zaštitu homoseksualnih obitelji. Iz antićirilićnog stožera, s navodno skupljenih pola milijuna potpisa, otvoreno prijete Vladi. Jasno je da su koordinirani. Crkva je suportirala referendum o braku, baš kao i ovaj antimanjinski. Dok se njezin angažman u prvom slučaju još može razumjeti, jer je riječ o svjetonazorskom pitanju, u drugom je posve evidentno riječ o političkim ambicijama. Crkva u Hrvatskoj sve više djeluje kao politička organizacija, a ne vjerska zajednica.”
Prekorava Milanovićevu Vladu da je rivalstvo s Ustavnim sudom smatrala “važnijim od zaustavljanja referenduma. Generalno, dok se SDP i HDZ međusobno žestoko mlate, apsolutno fokusirani jedni na druge, iza leđa stvara im se jedna nova konstelacija snaga. Monstrum koji će ih sve zbrisati” i ubacuje u kolumnu svog omiljenog negativca Tuđmana “Prvi hrvatski predsjednik, na liniji nekadašnjih velikih antiklerikalnih hrvatskih narodnih vođa, od Stjepana Radića nadalje, nije dao da mu popovi vode politiku. Danas se desnica jako klerikalizirala. Razlika u odnosu na devedesete može se naći i u činjenici da su mlade generacije, odrasle u posljednjih dvadesetak godina, konzervativnije i netolerantnije od svojih očeva. Najvažnija distinkcija: ljuta je desnica nekad ipak bila pod kontrolom, danas nema nikoga tko bi ih povampirene mogao zaustaviti. Tuđman je svoje jastrebove hranio, ali i držao podrezanih krila. Ivica Račan – na funkciji premijera – znao je s njima hendlati”, te zaključuje Lovrićeva “da je i deset posto visoko motiviranih, dobro organiziranih i falangistički raspoloženih militanata dovoljno da u rastepenom društvu naprave rusvaj.”
“Željka Markić i Damir Kajin – kakva koalicija bojovnika za kršćanski Zapad, a protiv muslimanske ugroze!”, viče kolumnistica sa stranica Jutarnjeg lista i dodaje “Evanđelje i Europa u njihovim se rukama pretvaraju u karikaturu”.
“Izbjeglice trebaju našu pomoć, ali među ženama, djecom i starcima koji bježe pred smrtnom opasnošću ima i terorista – tvrdi Željka Markić, šefica udruge U ime obitelji u otvorenom pismu premijeru Zoranu Milanoviću, navodeći da Islamska država tako potencijalne džihadiste ubacuje u zemlje u kojima želi stvarati kaos. S takvom argumentacijom njeno se deklaratorno zalaganje za pomoć pretvara u otvoreni poziv na zatvaranje vrata pred izbjeglicama.”
“Navodna braniteljica katoličkih vrijednosti mnogo je bliža mađarskom premijeru Orbanu koji katolički identitet Europe brani bodljikavom žicom i vojskom na granicama te brutalnim odnosom prema nesretnicima koji bježe pred ratom.”
Ubrzo se pokazalo da Milanovićeva Vlada nije spremna na migrantsku krizu iako je na ovu situaciju udruga U ime obitelji upozoravala, a Jelena Lovrić ismijavala početkom rujna, da bi se sredinom studenoga dogodio teroristički napad u Parizu s najmanje 129 smrtno nastradalih, a jedan od atentatora do Pariza došao je preko Hrvatske zajedno s ostalim migratnima.
Desetak dana kasnije svijet se zgrozio nad masovnim seksualnim napadima diljem Njemačke i drugim europskim gradovima koje su počinili “muškarci arapskog izgleda” napastovanjem žena po običaju i u javnosti rašireno u arapskim zemljama poznatom pod nazivom “taharrush gamea”.
Stigmatizacija hrvatskih branitelja
“Veteranska populacija morala bi biti svjesna da je svojim mirovinama i drugim pravima već privilegirana u društvu” grdila je Lovrić hrvatske branitelje u članku pod naslovom Branitelji brane samo svoj financijski status.
“Branitelji već uživaju status države u državi i po svojim pravima. Možda oko 25.000 kuna mjesečnih primanja za Đuru Glogoškog i njegovo ratno stradanje nije previše, ali je 1200 kuna naknade za civilne invalide daleko premalo”, moralizirala je Lovrićeva, a na što su branitelji odgovorili podsjetivši na Facebook-status Denisa Latina u kojem je objavio ‘platnu listu’ novinara Europapress holdinga, po kojoj su mjesečna primanja Jeleni Lovrić bila nešto veća od 62 tisuće kuna.
Drugarica Lovrić je i u socijalističkoj Hrvatskoj pisala i komentirala, ali nije imala ono što ima sada – slobodu pljuvanja. Ona i njoj slični nisu nadalje zaslužuju samo jednu riječ – lustracija.
Za hrvatsku neovisnost i demokraciju poginulo je oko 17 tisuća ljudi. Znači li to njima išta? Nama da. Sve!
