Prekjučerašnje talijanske izbore pobijedila je koalicija Desnog centra predvođena strankom Giorgije Meloni – Braća Italije. Ta će pobjeda, između ostalog, Italiju odvesti u antiglobalističkom smjeru – suprotnom od onog u kojem je plivala uz trenutnog premijera, bankara i bivšeg predsjednika Europske središnje banke, koji je na svoju poziciju došao s ravno 0 glasova građana, Marija Draghija.
Taj je Draghi, da usput napomenemo, tijekom covida vjerno slijedio sumanute mainstream narative, pogrešno tvrdeći kako su za pandemiju krivi necijepljeni (https://www.reuters.com/…/italys-covid-woes-mainly…/), te na temelju te manijakalne pretpostavke provodio antidemokratske, segregacijske i štetne covid mjere ( https://www.washingtonpost.com/…/unvaccinated-covid-italy/).
U Italiji je, stoga, volja naroda jasno rekla kako im je dosta covid ideologije i, još glasnije, kako im je dosta globalističke politike. Ova pobjeda dolazi par tjedana nakon što su Šveđani smijenili bivše socijal-demokrate za konzervativnu grupaciju predvođenu liberalno-konzervativnom Strankom umjerenih.
Ono na što ćemo se mi, međutim, fokusirati, nisu sami izbori, već način na koji su oni prezentirani u mainstreamu, iz čega ćemo zatim izvući obrazac djelovanja globalistički nastrojenog mainstreama.
Na prvoj je slici presjek domaćih vijesti o Meloninoj pobjedi. Posebnu pažnju skrećemo na 3 stvari; I) izbor slika medija, II) (većinski međusobno prepisivane) naslove objava i III) implicitno i eksplicitno apriorno izjednačavanje desnice s negativnim – radikalnim, fašistoidnim i sl.
Na većini slika je, kao što vidimo, Melonina ruka u zraku, iako ona ni u jednoj od tih situacija nije digla ruku radi fašističkog pozdrava koji se ovakvim izborom slika, uz prigodne naslove “branila je Mussolinija”, “prijateljica je s Orbanom”, “desni blok”, “postfašistička stranka” i sl., implicira.
Na drugoj je slici prikazana prva slika koju Google izbaci kada se pretraži ime Giorgia Meloni. Potpuno normalna slika, bez čudnog zoom-ina, bez hvatanja osobe usred izgovaranja rečenice i bez čekanja da se desna ruka digne kako bi opalili sliku. Indikativno je, dakle, kako ta ili neka slična “normalna” slika nisu korištene ni u jednom mediju, već ovakve kakve vidimo u prilogu.
Skrećemo pozornost i na to kako mainstream mediji kontinuirano svoju ideologiju predstavljaju kao standard, a sve što od nje odstupa kao devijaciju ili ekstrem, pa tako jedan navedeni medij na slici bez objašnjenja piše o “kontroverznom” Melonin sloganu “Bog, zemlja i obitelj”. Na stranu što ne znamo što je kontroverzno u tim kategorijama na kojima je naša civilizacija izgrađena, ali novinarstvo prestaje biti novinarstvo, te postaje aktivistička manipulacija, kada se nečiji neobjašnjeni subjektivni stavovi prikazuju kao gotove činjenice.
Ukoliko se nekome ovakva evaluacija čini pretjerana, na sljedećoj je slici prikazan isti presjek nakon Macronove pobjede u Francuskoj. Ponovno apeliramo na sagledavanje ranije navedena 3 aspekta; izbor slika (nasmiješen, u normalnim pozama, s obitelji i francuskim zastavama u pozadini), naslove objava i impliciranu pozitivnu konotaciju Macronove pobjede (iako je, svima bi trebalo biti jasno, Macron radio i govorio skandalozne i neoprostive stvari tijekom zadnjeg mandata). Razlika je prilično očita i subjektivnom oku.
Pa što je to Meloni učinila da ju mainstream u startu prikazuje na ovakav način? Zašto EU institucije, koje su javno zagovarale oduzimanje temeljnih prava građana prema cijepnom statusu, sada pišu da Italija ide u “antidemokratskom smjeru”?
Iz istog razloga zbog kojeg je i Trump sumanuto demoniziran tijekom 4 godine svoje vlasti. Iz istog razloga zbog kojeg u mainstreamu gledamo neprestanu anti-Orban kampanju ( https://express.24sata.hr/…/potpuni-mrak-susjedi-u…).
Iz istog razloga zbog kojeg je Le Pen bila nazivana radikalom i totalitaristom, iako je njezin politički protivnik javno rekao da necijepljeni Francuzi nisu građani . Zato što njihov svjetonazor i politika odstupaju od onoga što globalistički mainstream smatra ispravnim.
Bahatost i opijenost moći vodećih globalističkih predstavnika primijećujemo i u tome kako svoje agende prezentiraju uz sve manje skrivanja, pa je tako predsjednica Europske komisije, Ursula Von Der Leyen, koju inače pamtimo i po pokvarenom djelovanju tijekom pandemije (https://www.reuters.com/…/eus-von-der-leyen-cant-find…/), nedavno izjavila da EU ima alate kojima može reagirati ako na talijanskim izborima pobijedi desnica, povlačeći paralelu između te situacije i one u Mađarskoj i Poljskoj.
Predsjednica EU komisije, dakle, javno prijeti jednoj od vodećih europskih država miješanjem u njezine unutardržavne procese ako na izborima bude izabrana ideološki nepodobna stranka. Slično grupiranje globalistički poslušnih političara gledali smo i kada je hrvatski premijer komentirao francuske izbore rekavši da je dobro za Europu da je Macron pobijedio. Od kada je to normalno da globalistički birokrati javno ucjenjuju države i da se čelnici država stavljaju na jednu stranu izbora druge države? Od onda kada su države prestale djelovati slijedeći vlastite politike i volju naroda i potčinili se naddržavnim birokratskim hobotnicama.
Navedene manipulacije, demonizacije i direktne prijetnje možemo, stoga, smatrati moralnom batinom kojom mainstream poziva na poslušnost, a znamo da sa suprotne strane batine uvijek mora biti i mrkva, odnosno nagrada. Da se poslušnost globalističkim strukturama isplati vidimo kroz primjer bivšeg britanskog premijera Johnsona, koji je, usprkos svim svojim gnjusnim aferama, od trumpovski napadanog političara postao miljenik mainstream medija nakon što je svoju konzervativnu politiku zamijenio onom globalističkom. Batina se u Johnsonovom slučaju pretvorila u mrkvu, pa će vrlo vjerojatno za to što je partijao dok je u isto vrijeme svoje građane zaključao pod višemjesečne lockdownove biti nagrađen glavnim tajništvom NATO-a (https://www.telegraph.co.uk/…/boris-johnson-tipped…/).
Koga, na kraju krajeva, briga za dobrobit naroda kada postoje važnije stvari kao što su globalističke direktive.Pisali smo u o problemima prevelike globalizacije na zapadu koja stvara sve veći demokratski deficit nulificirajući, preko ranije oprimjerenog demoniziranja neposlušnika – uz pomoć jednostranih i poslušničkih medija, grupiranja i nagrađivanja poslušnika, mogućnost da demokratski izabrani političari provode vlastite politike svodeći ih na poltronske korisne idiote preko kojih se globalističke agende izvršavaju.
Cijenu za to, kako to obično biva, plaćaju građani, o čijim sudbinama odlučuju bezlični birokrati bez ikakvog legitimiteta, koji s građanima nemaju apsolutno nikakvu povezanost. Pritom su građanima ruke vezane, jer državni izbori vrlo često nude prividno suprotstavljene strane koje ustvari djeluju pod istim globalistički određenim direktivama, a javni se govor protiv takvog sistema sustavno guši preko direktnih cenzura i/ili demoniziranja “nepodobnih” ljudi i mišljenja.
Budući da nijedan medij to nije izrekao, izreći ćemo mi; Talijani su, na sreću, kao i Šveđani i Mađari, donijeli odluku da više ne žele gledati poltronsku politiku. Takva odluka ih pritom, koliko god se mediji trudili to tako prikazati, ne čini ni fašistima ni radikalima, već građanima koji vjeruju u spas demokracije iz ralja centralističkog globalizma.
Pogledajte govor Giorgie Meloni iz 2019. održan na Svjetskom kongresu obitelji u Veroni u kojem je jasno istaknula zašto je obitelj na meti i biti će vam jasno zašto su tzv. mainstream mediji digli na sve noge . I neka se svi naši političari zastide riječi “temperament, poziv, iskrenost”!
Izvor:Sapere Aude
