Što možete učiniti kada vaš politički zastupnik – katolik zapravo nije katolik? Pitanje je, zapravo, još kritičnije: Što učiniti kada vaš ‘katolički’ zastupnik aktivno potkopava katoličku vjeru svojim riječima i politikom?
Da budemo jasni, katolik koji se ne slaže s naukom Crkve, bez obzira koliko visok bio njegov ili njezin položaj ne govori u ime Crkve. Biskupi govore u ime Crkve. Ali svi katolici, u bilo kojem području, imaju odgovornost ne proturječiti, riječju ili primjerom nauku koji navodno prihvaćaju.
Volio bih misliti da je strpljenje biskupa konačno istrošeno nakon desetljeća skandala javnih osoba koje promiču svoju katoličku vjeru dok samodopadno šamaraju Crkvu u lice.
Ako kažemo da Katolička Crkva vjeruje u svetost Euharistije kao i svetost života, braka i obitelji, onda je bogohulna kontradikcija dopustiti članovima Crkve da bezosjećajno zanemaruju ovaj nepogrešiv nauk zbog političke podobnosti ili iz bilo kojeg drugog razloga.
Ili vjerujemo u ove istine ili ne.
Posljedica je da ili discipliniramo prijestupnike ili se suočavamo s posljedicama raspada vlastitog integriteta kao zajednice vjernika. Što nas dovodi do srži problema.
Mi, kao laici, ne možemo učiniti ništa u području primjene crkvene discipline na javnim službenicima (političarima).
Za to su nam potrebni naši pastiri koji će opravdati svoju dužnost. Vođe stada jedini su koji mogu učinkovito progovoriti i primijeniti duhovni autoritet nad svojim zalutalim ovcama, od kojih su neke zapravo vukovi u janjećoj koži.
Nedavno su neki prelati, poput nadbiskupa Cordileonea iz San Francisca, poduzeli crkvene mjere, u skladu s kanonskim pravom, kako bi ispravili istaknute članove svoje pastve koji izazivaju svakodnevne skandale.
Nadbiskup Cordileone je samo ponovio kanonski proces i logiku koju je 2004. provodio kardinal Burke na predsjedničkim izborima.
Ovih nekoliko hrabrih prelata trebamo svim srcem podržati.
Uskraćivanje pričesti disidentima koji tvrdoglavo ustraju u svom skandaloznom ponašanju, snažno je svjedočanstvo crkvenih velikodostojnika koji hrabro svjedoče svoja uvjerenja.
Upozoriti, opominjati, ukoriti, isključiti, uskratiti sv. pričest – čak napraviti i ekskomunikaciju, kao posljednju mjeru – sve su to provjerene mjere Crkve koje mogu i trebaju biti usmjerene protiv onih koji ustraju u izazivanju sablazni.
Ali moraju ih primijeniti crkveni velikodostojnici, oni koji su na vlasti.
Ne govorim ovdje o nasumičnim grešnicima
Oni su neposlušni javni grešnici koji nanose ogromnu duhovnu štetu Crkvi kada se njihovim skandalima ne bavi hijerarhija.Trebamo biskupe koji će povući jasnu crtu crkvenog nauka kako bi isključili one koji izazivaju teški skandal.
Kada biskup vrši svoju vlast na takav način, to je čin neizmjerne ljubavi prema grešniku; pastir odbija dopustiti da se ovce izgube u svom grijehu, ili ih barem pokušava spasiti od vukova koji vrebaju stado.
Kada biskup koristi svoj autoritet na takav način, on također pomaže vjernim članovima stada koji su odgovorni za duše djece i članova obitelji, a često su zavedeni herezom od članova Crkve.
Da parafraziramo citat samih američkih biskupa: „Zaslužujemo bolje”.Zaslužujemo pravovjerno vodstvo i spremni smo podržati naše svećenike i prelate koji nas štite od vukova u katoličkom ruhu.
Izvor: quovadiscroatia.com
