Zavjere postoje, jer što je to revolucija nego zavjera provedena u djelo. Povijest to svjedoči. No stvarne zavjere u pravilu su ograničene.
Živeći ovih par godina s virusom, čitajući medijski prostor, svaki prosječno ozbiljan čovjek priznat će da se ne snalazi. Toliko informacija, mišljenja, teorija, da se s pravom govori da više nije sigurno je li veća opasnost za ljude pandemija ili infodemija. Tako Marxov “ukor” filozofima da oni samo tumače svijet, umjesto da ga mijenjaju, danas nema smisla, jer svijet se tako brzo mijenja da ga je teško tumačiti. Razumljivo je onda da se ljudi u džungli zvanoj društvene mreže okreću teorijama zavjere, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju prenosimo.
No povijest svjedoči i da su mnoge teorije zavjere odnijele milijune nevinih života, kada se neka, uglavnom manjinska skupina ili institucija prokažu kao nositelji nekog tajnog plana protiv čovječanstva. To su, za razliku od stvarnih i ograničenih zavjera, velike zavjere. Primjerice, Rimljani su o prvim kršćanima govorili kao o nekakvom tajnom društvu koje prinosi ljudske žrtve i piju dječju krv. I onda, kada bukne nevolja, kao požar u Rimu, tko je kriv? Kršćani, pa onda udri po njima.
SUMNJIVI ISUSOVCI
Potom su kršćani, došavši na vlast u Rimu, isto napravili Židovima, pa je tako nastala povijest antisemitizma na Zapadu, protiv Židova koji žele ovladati svijetom. Taj narativ nije gotov ni danas, jer se židovski kapital i njegove interese optužuje da su izmislili pandemiju kako bi prodali cjepivo, koje se naziva eksperimentalnim, iako nije jasno kako nešto može biti eksperimentalno ako ga je primilo više od tri milijarde ljudi, cjepivo koje, kao i svaki lijek, ima nuspojava, nažalost i tragičnih. No, ako kažete da cjepivo nije eksperimentalno, onda vas znalci plaše da ćete tek za par godina stradati od raka, moždanog, srčanog…, i nikad kraja urotničkoj priči…
Hitler je iznimno cijenio Protokole sionskih mudraca, izmišljotinu ruske carske policije, na temelju kojih je, među inim, učinio genocid nad Židovima.
Kao i kod Protokola, jedan drugi falsifikat nazvan Monita Secreta iz 1614. godine opisuje splačine uz pomoć kojih isusovci planiraju zavladati svijetom, slično kao Židovi. Od tada su oci isusovci postali sumnjiva ekipa u i izvan Crkve pa, unatoč tome što su činili veličanstvena djela, krenuli su već tada pritisci za njihovim ukidanjem.
No ni tu nije bio kraj. Upravo u to vrijeme, zato što je bio uvjeren da postoji isusovačka zavjera, Adam Weishaupt, opskurni bavarski učitelj kanonskog prava, osnovao je mali paramasonski red nazvan Bavarski iluminati: želio se suprotstaviti isusovačkoj “zavjeri” koja nije postojala. Nažalost, i ta njegova teorija zavjere bila je, među inim motivima, razlog masovnog progona i pokolja klera, posebno tijekom Francuske revolucije.
Ni ovo što se događa s COVID-om nije imuno od interpretacija i teorija kakve smo već vidjeli u prošlosti. Kada se 1837. kolera proširila na Siciliju, ubrzo se proširila glasina da je to bolest koju je namjerno stvorila bourbonska vlada kako bi kontrolirala građane. Tako, umjesto da su se borili protiv bolesti, Sicilijanci se krenuli boriti protiv urotničke vlasti.
Jednako tako, kada se 1919. španjolska gripa proširila na SAD, u San Franciscu je rođena Liga protiv maski i zdravstvenih ograničenja. U to vrijeme bilo je i onih koji su bili sigurni da su španjolu Nijemci vješto proširili kao biološko oružje. Danas funkciju Nijemaca imaju neki drugi. Uglavnom, istrijebiti narod, kontrolirati narod, stvoriti novi poredak, dakle, uvijek postoji skriveni motiv, svrha i krivac iza bolesti. U spomenuta dva slučaja to se pokazalo krivim, iracionalnom teorijom zavjere. Možda se kod COVID-a pokaže suprotno, da je sve oko COVID-a uistinu neki tajni plan protiv svih nas. Pustimo vremenu, vidjet ćemo.
Bit je svih teorija zavjere da ne prihvaćaju da u svijetu postoji (i) slučajnost, da je svijet (i) kaotičan, da nije uvijek jednostavno objašnjiv upiranjem prsta u neke skupine kao kroz povijest, kršćani, Židovi, isusovci…, druge dodajte sami.
Teorije zavjere su kroz povijest identične, ponavljaju se. Ali to je ujedno i njihova slabost. Ne možemo, naime, biti stručnjaci u svemu, da znamo je li ono što čitamo istina ili ne, kao što ni moja malenkost ne može jamčiti da svaki moj znanstveni ili publicistički tekst uvijek pije vodu: ne možemo svi biti virolozi, fizičari, genetičari ili inženjeri prometa da bismo s takvom sigurnošću tvrdili da je, primjerice, za smrt princeze Diane kriva zavjera njezine svekrve – kraljice, a ne tek slučaj, i to banalan – neprilagođena brzina.
Da, svakako, treba i prema vlasti, medijima, autorima u njima, pa i znanosti, imati strogi kritički duh i propitivanje.
No kako svijet postaje sve teže razumljiv pa i upravljiv, teorije zavjere će bujati, imati funkciju neke vrste sedativa. Kao nešto što ti daje pretjeranu jasnoću i sigurnost i samim time smiruje u kaosu sve brže, nečitljivije i mahnitije stvarnosti sa stalnim prizvucima apokalipse sa svih strana. Pa i one teoretičara zavjere.
