Glavnostrujaški mediji u Hrvatskoj su slavili zločinca Budimira Lončara, a ignoriraju generala Antu Rosu: Jesmo li još uvijek u duhovnoj Jugoslaviji?
U hrvatskim medijima posljednjih dana jasno se ogolila istina o kojoj mnogi već godinama govore – živimo u duhovnoj Jugoslaviji. Proslogodisnja vijest o smrti Budimira Lončara, čovjeka čije je političko djelovanje ostalo duboko kompromitirano u službi zločinačkog jugoslavenskog režima i međunarodnih struktura, odjeknula je stotinu puta jače nego vijest o smrti legendarnog generala Ante Rose.
A tko je bio general Roso?
Bio je otac hrvatskih specijalnih postrojbi, čovjek koji je udario temelje postrojbama zaslužnima za ratnu pobjedu i jedan od najvažnijih zapovjednika u obrani BiH. Njegovo ime u Izraelu, Poljskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji koja drži do svojih vojnih zapovjednika, bilo bi uklesano u udžbenike i povijesne knjige. U trenutku njegove smrti cijela bi nacija zastala u znak zahvalnosti.
Kod nas?
Šutnja. Tek poneki kratki napis , bez ozbiljnog osvrta, bez državničke geste, bez odavanja počasti razmjerene njegovim zaslugama. Zašto? Zato što u Hrvatskoj i dalje glavnu riječ imaju oni koji mjeru povijesti uzimaju po jugoslavenskim kriterijima. Zato što se i dalje više cijene službenici propalog komunističkog sustava nego ratni zapovjednici bez kojih Hrvatske danas možda ne bi bilo.
Ovo nije pitanje ideologije nego pitanje racionalnosti i poštovanja prema vlastitoj državi. Ako ne poštujemo one koji su je obranili i oslobodili, ako se u medijima prostor daje “zaslugama” jugoslavenskih diplomata dok se prešućuje smrt generala koji su ratovali za opstanak naroda – onda zaista nismo raskrstili s Jugoslavijom. Samo smo je premjestili u glave i redakcije.
Vrijeme je da se suočimo s činjenicama: dokle god Budimir Lončar bude važniji od Ante Rose, Hrvatska će ostati taoc duhovne Jugoslavije.
