Dok su neki građani Zagreba vjerovali u „pravu promjenu“, iza kulisa se odvijala sasvim drugačija drama — bitka ne za ideale, nego za fotelje.
Pokazalo se, nažalost, pravo lice „novog vala“: dogovor između SDP-a i Možemo!, u režiji Siniše Hajdaša Dončića i Tomislava Tomaševića, nije donio ništa drugo doli klasične podjele plijena.
U 349 gradskih ustanova danas sjedi oko 1.700 ljudi, a znakovito je koliko su među njima brojni stranački kadrovi Možemo! i SDP-a. Promjena? Teško. To je tek stari partijski model s novim licima i drukčijim PR-om.
Od ideala do kompromisa
Zagrebačka vlast, koja se nekada predstavljala kao simbol „transparentnosti i poštenja“, pretvorila se u primjer onoga što su sami najavljivali da će rušiti.
Politički dogovori, uhljebničke kvote i kadrovske rošade zamijenili su stvaran rad za građane. Oni koji su se jučer zaklinjali u borbu protiv korupcije danas šute i uživaju u istim privilegijama koje su ranije osuđivali.
Neki su zbog toga digli ruke i otišli – jer ne žele biti dio sustava koji se hrani šutnjom i kompromisima. „Ostajem na strani građana, protiv prljave politike koja je pojela i one koji su se zaklinjali da će je mijenjati“, rekao je bivši član SDP-a koji je napustio stranku upravo zbog ovakvih praksi.
Zagreb zaslužuje više od loše prerušene korupcije
Zagrepčani su tražili poštenje, kompetentnost i transparentnost, a dobili su ideološki marketing i borbu za pozicije.
Umjesto upravljanja gradom, svjedočimo beskrajnom kadroviranju i političkim kombinacijama.
U konačnici, razlika između starog i novog sustava sve je manja – osim što je novi sustav vještiji u samopromociji i medijskoj kontroli narativa.
Zagreb danas ne vodi „zelena“ ili „socijaldemokratska“ vlast, nego koalicija interesa.
A građani, oni koji su vjerovali u promjenu, opet su ostali – bez glasa i bez stvarne nade.
