EU je do kraja 2021. ‘osigurala’ cjepiva za ovaj virus 4,2 milijarde doza samo za upotrebu do 2023., te je poslije naručivano još puno. Recimo da je to samo 100 milijardi eura, iako je vjerojatno puno više.
Kad bismo naslagali (i čvrsto sabili) to u novčanicama od 5 eura, stup bi bio duži nego udaljenost Zagreb-Oslo.
Kad bismo naslagali kovanice od 1 euro jednu na drugu, to bi bilo 2/3 udaljenosti do mjeseca ili oko 5 puta oko Zemlje.
Čini se da se većina toga neće upotrijebiti: bacit će se ili platiti da se ne preuzme.
Čudi li vas sada agresivna i već naizgled bezumna nastojanja promotora cijepljenja djece od ovog virusa, kao i oštromjeraša općenito (‘oštre mjere’ i panika su induktori za cijepljenje).
Koliko smo života djece u Africi mogli spasiti da smo kupili samo 30% manje?
Koliko brige od ”najvećih filantropa” za siromašnu Afriku a da je itko htio spasiti Afrikance od smrti, uplatio bi za recimo 15 mil. Afrikanaca sub-saharske Afrike ispod granice ekstremnog siromaštva ($1.9/dan) 10 mlrd. € i na godinu dana spasio od potencijalne smrti 15.000.000 ljudi umjesto (deklarativne) brige za 250.000 umrlih od i sa covidom UKUPNO u cijeloj Africi tokom CIJELE epidemije.
Naravno da ideja nije bila spašavati Afrikance nego prodavati cjepiva a možda i još nešto…
A puno zanimljivije pitanje koje nitko ne postavlja je vrlo jednostavno – odakle novac?
Izvor:Nenad Bakić
