Hitler i Mussolini postavili su A. Pavelića na čelo nove države – NDH. Uskoro su fašisti okupirali i dijelove hrvatskoga juga.
Prema onome što se oko nas događa, netko bi mogao zaključiti da 1941. nisu Mussolinijevi ljudi iz Italije u svojim kamionima vozili nekoliko stotina ustaša u Hrvatsku, nego da je bilo suprotno od toga: da su ustaše imale moć i snagu, a ne fašisti i nacisti, koji su od 1941. do 1945. znatne vojne snage držali u Hrvatskoj.
Italija je i formalno okupirala dio hrvatske zemlje i mora (Rimski ugovori), a ustaše su među Talijanima tražili i svoga kralja (Amiona od Savoye, koji bi se zvao Tomislav II.). U Italiji su fašisti dio prošlosti, kao što su i nacional-socijalisti dio njemačke prošlosti. Samo su ustaše, prema prikazima jugoslavenskih neokomunista u Hrvatskoj, vladajućih struktura u Srbiji i njihovih medija, sve preživjeli, uključujući gotovo pola stoljeća komunističkoga iskorjenjivanja svakoga i najmanjega traga ustaštva u našoj zemlji.
Kad bi uspoređivali ukorijenjenost tih diktatorskih poredaka, fašista, nacista i ustaša, trebalo bi spomenuti i vremenska razdoblja vladanja. Mussolini je na vlasti u Italiji bio od 1922. do 1943., a Hitler u Njemačkoj od 1933. do 1945. Dakle, Mussolini 21 godina vlasti u Italiji, Hitler 12 godina vlasti u Njemačkoj, a Pavelić 4 godine vlasti u Hrvatskoj. I Hitler i Mussolini u svojim su državama i u svjetskoj znanosti dijelom prošloga vremena, samo su vođa ustaša i ustaše zauvijek dijelom aktualnoga života!? Posljedice nacističke vlasti bile su zastrašujuće i za Njemačku i za ostali svijet.
‘Čišćenje’ nakon 1945. u Njemačkoj razlikovalo se od onoga u Hrvatskoj. Nakon ratnoga poraza, ideologija nacionalsocijalizma zabranjena je u svim demokratskim zemljama, a nacistički i fašistički vođe su osuđeni kao ratni zločinci. Komunisti u Hrvatskoj nisu morali zabranjivati djelovanje ustaša – odlučili su ih po vrlo kratkom postupku iskorijeniti. Najprije metak, onda poziv na saslušanje.
Sudbina dr. Ljudevita Juraka. Spomenut ćemo tri primjera odnosa poslijeratne vlasti prema ljudima sa suprotne strane ideoloških podjela u Hrvatskoj i u Njemačkoj.
Dr. Ljudevit Jurak, hrvatski liječnik, specijalist patološke anatomije i sudske medicine bio je članom međunarodnoga povjerenstva koje je 1943. istraživalo skupne grobnice u zapadnoj Ukrajini (Vinica). Došli su do nedvojbenoga zaključka da su masovno ubojstvo (oko 1300 ljudi 1938.) počinili Staljinovi ratnici. Većina Ukrajinaca ubijena je metkom u zatiljak, kod žena je bilo znakova koji su upućivali na silovanje prije egzekucije, neke su žrtve imale tragove mučenja. Zaključci međunarodnoga povjerenstva su i objavljeni. Nakon ulaska partizana u Zagreb, nova je vlast tražila da dr. Lj. Jurak povuče svoj potpis sa spomenutoga izvješća. Odbio je to učiniti.
Uhićen je u svibnju 1945. i presudom suda Komande grada Zagreba zbog “djela ratnog zločinstva” 9. lipnja 1945. osuđen na smrt strijeljanjem. Strijeljan je sutradan, 10. lipnja 1945. Mjesec dana nakon ubojstva dr. Juraka, Zemaljska komisija poziva Vojni sud “da se okrivljeni odmah uhapsi jer postoji opasnost od bijega”. Nakon toga OZNA Zagreb, poziva prof. dr. Lj. Juraka da 15. kolovoza 1945. dođe u sobu br. 10 u Đorđićevu 2, radi davanja podataka. Dakle, najprije strijeljanje, onda presuda i nakon više od dva mjeseca poziv OZNE da se javi u Đorđićevu 2. Prof. dr. Ljudevit Jurak je rehabilitiran 1991. odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu.
Kad bi nasljednici ondašnje komunističke vlasti, danas nastupali kao oni 1945., ne bi se dobro proveli ljudi koji nekoga prikazuju ‘u lošem svjetlu’, kao što je Lj. Jurak, navodno svojim potpisom, omogućio prikaz prijateljskog Sovjetskoga Saveza. Ali današnji hrvatofobi, ne iznose stručne prosudbe skupa s, recimo, članovima međunarodnoga povjerenstva, nego nastupaju u drukčijim ulogama. Ne prikazuju ‘u lošem svjetlu prijateljske države’ nego državu u kojoj žive. Oni vlastitu demokratsku državu nazivaju ‘ustaškom’. (Ako je demokratska, nije ustaška, a ako je ustaška, nije demokratska.)
Ima dosta znakova da se i danas, ‘potragom za ustašama’, pokušava kamuflirati jugokomunistička ukorijenjenost i u novo političko vrijeme? Obračun s preživjelim ustašama 1945. bio je vrlo okrutan, a s ‘čišćenjem’ se nastavilo i godinama nakon rata u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.
Izvor:Ivan Bekavac/HKV
