Zamislite da Republika Hrvatska, Europska unija, strana veleposlanstva i razni filantropski trustovi – svi zajedno – kroz godine uplaćuju milijune eura kako bi se, na kraju, pod okriljem tih silnih udruga, na glavnom zagrebačkom trgu okupilo ravno sedam ljudi.
Ne sedamdeset. Sedam.
Sve kako bi protestirali protiv – „Oluje“. Ne protiv zločina, ne protiv nepravde, ne protiv siromaštva. Već protiv Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja. Hrvatskih heroja.
Na Trgu bana Josipa Jelačića ponovno se odigrala slabo posjećena i još slabije argumentirana predstava – ovoga puta u režiji pet “antifašističkih”, “mirotvornih” i “civilno-društvenih” udruga koje već godinama uredno crpe sredstva iz državne, europske i međunarodne kase.
I koliko ih se okupilo? Po izračunu Marina Vlahovića – sedam članova.
”Da su zvali Maju Sever, možda bi ih bilo osam.” ironično je zaključio Vlahović.
Službeni naziv skupa? Nevažan. Stvarna poruka? “Oluja” je problem. Hrvatska vojska je problem. Branitelji su problem. Povijesna istina – problem.
Naravno, sve uz kamere redakcija koje ovakve skupove prate s više interesa nego što su ikad pokazali za, primjerice, obljetnice stradanja Hrvata u Lašvanskoj dolini, u Voćinu, u Škabrnji.
Gdje je tu objektivnost? Gdje je tu „pluralizam mišljenja“ kojeg se redovito poziva kad treba štititi manipulacije?
Ova tragikomična minijatura s Trga bana Jelačića još jednom potvrđuje ono što je većini jasno – da bez masnih dotacija i stalne medijske pažnje, ovi kružoci ne bi mogli skupiti ni dvosmjernu raspravu, a kamoli prosvjed.
Sedam ljudi protiv Oluje. Sedam protiv tisuća poginulih za slobodu. Sedam protiv naroda.
Zvuči kao groteska? Jer to i jest.
Izvor:Marin Vlahović
