Jordan Peterson nedavno je iznio novu tezu – da pojedinci s psihopatskim crtama ličnosti redovno “uskaču” u popularne društvene teme jer im takve situacije pružaju platformu za ispoljavanje svoje patologije. Nije bitno jesu li to teme s lijeva ili desna, bitna je prilika – pozornica na kojoj mogu proživjeti svoje “pet minuta”.
Pandemija kao savršena kulisa za narcizam i sadizam
Taj mehanizam najbolje smo mogli vidjeti upravo tijekom pandemije COVID-19, kada se iz tame anonimnosti izdigla cijela galerija likova – tzv. “koronaša” – ljudi koji su iznenada počeli krojiti živote milijunima, često bez trunke empatije, ali s puno strasti prema kamerama, medijima i – moći.
Mnogi su se tada pitali – zar među znanstvenicima ima toliko psihopata? Ne, nije ih toliko – ali upravo takve krize, kaos i kolektivni strah, otvaraju vrata onima kojima takve situacije savršeno odgovaraju. Nisu oni bili slučajni “stručnjaci”, nego ljudi koji su osjetili priliku da kroz pandemiju ispolje vlastiti narcizam, sadizam, želju za kontrolom.
Prisjetimo se jednog od glavnih koronaša koji je – prema tvrdnji iz samog Stožera – u telefonskom razgovoru s visoko pozicioniranim službenikom vikao i skvičao: “Napokon je došlo mojih pet minuta! Napokon je došlo mojih pet minuta!!” Ne može se jasnije izreći osobni doživljaj globalne tragedije kao osobnog trijumfa.
Zašto su mnogi od njih toliko opsjednuti selfie fotografijama s političarima? Zašto tolika medijska eksponiranost, kupovanje lajkova, neutaživa potreba za priznanjem? Zašto su zahtijevali najstrože mjere nad drugima – dok su ih sami bez problema kršili? Zašto toliko fokusa na kažnjavanje i kontrolu nad djecom? Je li to bio znanstveni stav ili ispoljavanje sadističkog impulsa?
I dok mnogi pitaju – što su oni konkretno dobili? – istina je da većina nije morala ni dobiti novac. Dobili su pozornicu. Dobiti priliku dominirati nad drugima, pokazati nadmoć, odlučivati o životima, biti “važan” – to je mnogima bila nagrada sama po sebi.
Peterson je možda govorio o političkoj sceni, ali upravo su pandemijske godine razotkrile njegovu tezu do srži. I kao društvo, ako želimo izvući pouke, moramo prestati vjerovati da su bijela kuta i stručna titula automatski znak dobrih namjera. Ponekad su samo kostim.
Izvor:Nenad Bakić
