Jučer su mainstream mediji u Hrvatskoj objavili dvije, na prvi pogled, nepovezane vijesti. Prva je iz Velike Gorice, gdje je par osoba zasmetao mural na kojem se nalaze hrvatski branitelji, ratni heroji i istinske legende domovinskog rata . Mural prikazuje pripadnike elitnih postrojba Hrvatske vojske. Na njemu su prikazani prvi zapovjednik Bojne Frankopan Ilija Tot, zapovjednik Bojne Zrinski Ante Roso, zapovjednik bojne Frankopan Bruno Zorica-Zulu, pripadnik specijalne postrojbe Bojne Zrinski a sada gradski vijećnik Grada Velike Gorice Anri Targuš i general Mladen Milkovčević, dozapovjednik Bojne Frankopan.
Anri Targuš Targa , je s nepunih 17 godina u Osijeku branio svoj grad, a danas je stanovnik Velike Gorice, predsjednik Hrvačkog kluba i gradski vijećnik. Suvišno je ovom prilikom pisati o njegovom nevjerojatnom ratnom putu i ratnom putu ostalih istinskih legendi sa murala, međutim, treba napomenuti da su stasiti lik i čeličnu odlučnost komandosa Targe, prepoznali razni ulični umjetnici iz Hrvatske, pa se tako murali s njime nalaze u drugim gradovima poput Splita, gdje nikada nikome nije smetao, kao što možda smeta nekom u Velikoj Gorici.
Isti dan kad je ova vijest obišla zemlju, uz stvaranje lažnog dojma da je mišljenje građana podijeljeno, Jutarnji list je objavio tekst o zahtjevu obitelji pokojnog generala JNA Vladimira Trifunovića, koja traži da im se omogući otkup stana. Argument Jutarnjeg lista i obitelji pokojnog JNA generala glasi da je mogao izaći s tenkovima iz vojarne u Varaždinu i pobiti puno ljudi, ali nije, pa dugujemo njegovima stan u Zagrebu. Isti medij priznaje da je Trifunović pravomoćno osuđen za ratni zločin, zato što je danima prije sporazuma, naredio granatiranje šireg područja Varaždina, što je rezultiralo smrću i ranjavanjem više civila. Dakle, Trifunović je kriv za ubijanje civila, ali mu trebamo biti zahvalni, jer ih nije ubio mnogo. Trifunović se predao ne zato što je dobar čovjek, već iz razloga što nije imao drugog izbora nakon što je bio opkoljen hrvatskim snagama i nakon što je osvojeno vojno skladište na Banjščini. Trifunović se predao 22. rujna, no mogao se predati i 15. rujna, tada ne bi bilo ni jedne civilne žrtve. Trifunović je sedam dana granatirao Varaždin i uništavao ga
Ove dvije priče pokazuju jednu od suština ukupne problematike današnje Hrvatske.
One kojima smo dužni zahvalnost, neki ne mogu ni žive vidjeti, dok ove druge koji su nas ubijali, kao da pokušavaju oživjeti, kako bi pisali neku drugu povijest i oteli nam budućnost. Morbidno.
Izvor: Marin Vlahović
