OD TENŽERE DO TOMIĆA: KULTURNI PAD U JNA PONOR
Bilo je vrijeme kad je hrvatska kulturna rubrika bila misaona tvrđava. Veselko Tenžera – profesor komparativne književnosti i povijesti umjetnosti – pisao je tekstove u kojima ste mogli osjetiti miris starih knjiga i svježinu novih ideja. I kad se s njim niste slagali, osjećali ste da vas provocira iz znanja, a ne iz inata.Uvriježeno je mišljenje da je bio najveći pisac među hrvatskim novinarima i najveći novinar među hrvatskim piscima, jedini pravi nasljednik A. G. Matoša i Josipa Horvata.
Danas? Danas vas provocira Ante Tomić – stariji vodnik JNA, kulturni komesar s Olivetti pisaćom mašinom i ideološkim softverom iz 1985. godine. Njegov stil? Spoj kasarnskog humora i partijskog biltena. Njegova kritika? Sve što podsjeća na vjeru, narod ili obitelj – odmah na stup srama, uz obaveznu dozu “urbane” pljuvačine.
Problem nije što Tomić ne zna citirati Platona. Problem je što to i ne pokušava. Jer zašto bi, kad je dovoljno izbaciti pokoji vic o “seljacima iz Zagore” ili “ustašoidima s misnog slavlja” i publika će pljeskati kao da je čula otkriće gravitacije. Za Tomića je vrhunac novinarstva – sirovo ruganje, servirano kroz plitke stereotipe i malograđanski cinizam, sve to premazano tankim slojem kvaziliberalnog morala, tek toliko da se može prodati kao progresivno.
Od Tenžerinog pera do Tomićeve tastature – to je put od kulture prema agitpropu. To je kao da ste renesansnu palaču zamijenili garažom punom propagandnih plakata. I što je najgore, danas se to zove “napredno novinarstvo”.Problem je što lijeva kulturna scena pristaje na taj standard, jer joj je očito dovoljno da autor bude “duhovit” u kafiću i politički na liniji.
Od Tenžerinog pera do Tomićeve psovke – to je naš put. Od analize do anegdote. Od kulturnog promišljanja do ciničnog trabunjanja.
Da je Tenžera živ, možda bi ga tješila činjenica da Tomić ima publiku. A onda bi shvatio da je to ista publika koja aplaudira kad se netko na pozornici ruga vlastitoj zemlji – i to naziva hrabrošću.
Od kulturne rubrike napravili smo bunker. Od novinara – političkog komesara. A od čitatelja – vojnički vod spreman klimati glavom. Drugovi, misija izvršena.
