Javni politički dužnosnici, predstavnici vlasti, mediji, ako ništa drugo, morali bi glumiti nepristranost i objektivnost. Slučaj premlaćivanja mladića u Stocu i momka u Mostaru još jednom su pokazali kako ne znaju ni glumiti objektivnost i kako, u biti, otvoreno predstavljaju jednu od tri bh javnosti, neskriveno prezirući ostale dvije.
Tako je napad na mladiće u Stocu, s potpunim pravom, naišao na osudu i reakcije. Prvo je reagirao Nerin Dizdar govoreći o „napadu na zlatne dečke“, pa ih je posjetio Ramo Isak, pa su reagirale (h)ambasade, da bi sve na kraju začinio prvak BiH u pobrisanim statusima Sanel Kajan koji je „herojski“ objavio imena počinitelja (jer je navodno provjereno doznao kako planiraju pobjeći u Hrvatsku), da bi kasnije, po svom običaju, sve pobrisao, jer ne samo da su imena koja je objavio pogrešna, nego je objavom počinio i kazneno djelo. U glavnom, natjecanje javnih dužnosnika u osudama.
Osudama koje su u potpunosti izostale u slučaju napada njih nekolicine na jednog momka i to ispred vrata njegovog stana u Mostaru. Pretučeni momak ostavljen u nesvijesti pred kućim vratima za medije je „podvig“, a za dužnosnike, predstavnike vlasti i (h)ambasade nevrijedno reakcije. Ne samo to, čak pojedini i dijele fotografije ukradenih navijačkih krpa.
Nema Nerina Dizdara da osudi napad na „zlatnog dečka“. Nema Rame Isaka da zaprijeti kako je „pitanje sata kada će napadači završiti u pritvoru“, iako su se „heroji“ koji su ostavili momka u nesvijesti ispred kućnog praga, fotkali i na društvenim mrežama objavili sve. Ne posjećuju ministri, dužnosnici momka, obitelj i ne pitaju za zdravstveno stanje.
Sad, glavno pitanje: kako netko očekuje da Hrvati ovu i ovakvu BiH smatraju svojom? Ovo Hrvati, nipošto identificirati sa HDZ-om, budući da su svi ovi iznad nabrojani njihovi partneri, uključujući i rekordera pobrisanih statusa Kajana, kojeg su jednoglasno i sukladno svim postulatima načela legitimnosti za koje se bore, nagradili funkcijom u Parlamentu.
Ako već želimo jedinstveno društvo, jednakost pred zakonom, međusobno poštovanje, ako već niste kao dužnosnici u stanju za to se iskreno zalagati, možete makar glumiti da vam je kao stalo. Ne može napad u Stocu biti mučki napad, a napad u Mostaru „podvig“, samo zato što su žrtve u Stocu bošnjačke, a žrtva u Mostaru hrvatske nacionalnosti.
A to, kako su imena, i to pogrešna, iz policije procurila u javnost, dovodeći u opasnost one za koje je i policija utvrdila kako nemaju nikakve veze s činom; kako je moguće da pretučeni mladić i narušavanje javnog reda i mira „nije dio policijskog biltena“; kako je moguće da policijske strukture po službenoj dužnosti ne djeluju po pitanju prevencije i sprječavanja ovakvih događaja,…o svemu tome ćemo tražiti službene podatke što od FUP-a, što od MUP-a HNŽ.
