
Demokratski zahtjev hrvatskih branitelja za PLURALIZMOM kulturnih i medijskih javnih politika – koji je condicio sine qua non svake demokracije – kartelizirani mainstream mediji uspjeli su izvrnuti naglavačke. Manipulatori i opinion makeri iz monopola nad informacijama javnosti su podvalili spin: da branitelji traže zabrane i da su „antidemokratski zabranitelji“.
Upravo suprotno – hrvatski branitelji nisu nasljednici sistema koji je društvo i kulturu držao zarobljenima kroz verbalni delikt i strategiju „Zaustavite Reuters!“. Oni traže tek minimum demokracije: pluralizam i ravnopravnost u vrednovanju i financiranju svih kulturnih sadržaja, projekata i manifestacija.
Ali što očekivati u državi u kojoj ne postoji istinski pluralizam medija? Gdje postoji samo koordinirani kartel: HTV, Nova TV, RTL, N1 Info, Večernji list, Hanza Media, Novi list i Glas Slavonije. Od njih se umjesto informiranja i prosvjećivanja servira – manipulacija, spin, fake news, alternativna „istina“, nekultura i sustavna dehumanizacija.
Šibenik – grad jednoumlja?
Željko Burić, HDZ-ov gradonačelnik Šibenika, izjavio je:
„Moj je jedini poriv raditi javno i na dobrobit Šibenika i zato sam prije stao iza Azimuta, i zato danas branim FALIŠ.“
No kako to da se u Šibeniku institucionalno podržavaju isključivo ljevičarski (sub)kulturni projekti – poput kafića Azimut, festivala FALIŠ ili Šibenskih književnih uri (ŠKURE)?
A istovremeno – u gradu nema ni traga manifestacijama posvećenima stvarnim šibenskim velikanima: povjesničaru Krsti Stošiću, matematičaru Mati Zoričiću, pjesniku Gabrijelu Cvitanu, političaru Dani Škarici, književniku i publicistu Vinku Nikoliću, povjesničaru medicine dr. Stjepanu Sirovici, ili znamenitom pjevaču Vici Vukovu.
Vice Vukov – simbol hrvatskog proljeća
Vice Vukov bio je ne samo vrhunski vokalni solist, nego i sudionik reformskog pokreta Hrvatsko proljeće. Upravo zato mu je 1972. bilo zabranjeno pjevati. Izvođenje njegovih pjesama tretirano je kao kazneno djelo verbalnog delikta. Morao je emigrirati u Francusku, a u domovinu se mogao vratiti tek 1990. godine.
Kasnije je bio i saborski zastupnik, i publicist, a njegovo djelo i doprinos hrvatskoj kulturi i društvu neosporni su. Pa ipak – u Šibeniku Vice Vukov nema ni skromnu spomen-kameru, a kamoli dostojno obilježje kakvo zaslužuje.
Isto vrijedi i za sve druge zaslužne šibenske kulturne i znanstvene velikane koji su sustavno zanemareni. Umjesto njih – gradske vlasti i institucije financiraju i promiču isključivo projekte koji su u ideološkom skladu s lijevim svjetonazorom.
Pitanje za kraj: Zašto HDZ-ova vlast u Šibeniku – s većinom u Gradskom vijeću – svjesno i namjerno ignorira vlastite kulturne i nacionalne velikane, a podržava isključivo ljevičarske projekte?
Ivor Versić
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala crodex.net.