Dvadesetogodišni Hrvoje Ljubas, nećak velikog domoljuba i političkog emigranta Ante Ljubasa, mučki je ubijen na Ovčari.
Hrvojevoj srednjoj sestri, Mariji, u Lovasu su ubijeni suprug, suprugov brat i otac, piše Tanja Belobrajdić na svom Facebooku
Tek jedna od vukovarskih neispričanih priča, tek jedna od mnogih hrvatskih tragedija za koje je malo tko čuo osim obitelji i prijatelja
Hrvojeva majka Anica, kroz jauk je rekla: „Meni je ’91. svaki dan. Tri dana bih sve sa sebe čupala, ne treba mi ni hrana ni voda, a onda bih samo spavala… Pa kad se dignem, uzela bih nešto i pucala, pucala… A onda pomislim, ja sam najsretnija majka na svijetu… Pokopala sam svoga sina… Da barem svaka majka pronađe svoje dijete…
Moje riječi nitko ne može razumjeti osim majki koje još uvijek traže svoju djecu… Kad sam se nakon identifikacije vratila u hotel, Marija Pavlić, majka jednog Lovaščanina, Slobodana Pavlića, uzela je krunicu, podignula je prema nebu i zavapila – ‘Bože, daj meni barem jednu kost da sahranim, taman da je i tuđa… Pa ću nositi svijeću na taj grob, a neka će druga majka možda nositi za moje dijete…’
Nikada neću zaboraviti taj prizor i te njene riječi izrečene u očaju… Naposljetku, pronašla ga je i on je iskopan na Ovčari, ali kolike majke još nisu… Kolike su u uzaludnom čekanju preminule, nitko ne zna…“
Cijeli članak možete pronaći u novom broju Hrvatskog tjednika
