Hrvatska vojska ponosno je koračala u čast svojih heroja, a onda… bum! Iz ničega, kao da je riječ o nekoj skrivenoj epizodi “Top liste nadrealista”, na pistu mimohoda ulijeću dvoje „prosvjednika“. Ili kako ih je jedan domišljati građanin na licu mjesta odmah prozvao – Mirko i Slavka. I stvarno, teško da bismo im mogli nadjenuti prikladnije ime. ”Heroji” novog doba. Borci protiv nečega. Vjerojatno ni sami ne znaju protiv čega.
Dok su kamere snimale vojnike, publiku i djecu koja su s ponosom gledala kako njihovi uzori defiliraju u savršenom redu, Mirko i Slavka odlučili su da bi sve to trebalo začiniti jednom zdravom dozom pažnje. Svoje. Jer što je svečanost bez da se netko iz mase – ubaci? Što je mimohod bez improvizacije?
Neki će reći: sramota. Mi kažemo – dobrodošli u novo doba “progresivnog izražavanja”, gdje je svaka svetinja samo kulisa za još jedan osobni ispad. Dajte još barem pedeset takvih, pa da mimohod pretvorimo u ulični performans pod pokroviteljstvom nevladinih udruga i medijskih mentora iz donacija! Zašto stati na dvoje? Zamislite, svaki tenk s prosvjednikom na haubi, svaki padobranac dočekan porukom “Stop militarizaciji”, svaki vojnik maršira i istovremeno pazi da ne nagazi nečiji ego. Mimohod pretvoren u pokretnu pozornicu za frustrirane aktiviste. Hrvatska vojska kao kulisa za njihovih pet minuta slave – jer kad već nisu branili ništa, red je da barem ometaju one koji jesu.
Što su tražili? Tko su oni? Koja je to sila koja ih je nagnala da prekidaju mimohod u kojem ni ptica ne pjeva bez dopuštenja? Vjerojatno ćemo saznati kad završe intervju za N1, pa za Telegram, pa kad ih pozovu na festival slobodnih izraza na Filozofskom. Ili možda u RTL Direktu kao predstavnike nove hrabrosti.
Jedno je sigurno – bez njih, ne bismo imali ovu antologijsku fotografiju. I zato, u njihovu čast, predlažemo: sljedeće godine rezervirajte im službeni prostor. Ako ništa, zbog kontinuiteta. I da se Mirko i Slavka više ne moraju gurati – jer njihova poruka, ma koliko konfuzna bila, ipak zaslužuje crveni tepih.
