Kao Hrvat i porezni obveznik, svaki dan gledam kako moj trud i znoj odlaze u državnu blagajnu, i pitam se – zašto oni koji su ginuli za ovu zemlju dobivaju daleko manje od onih koji nikada nisu položili život za Hrvatsku?
U 2025. godini, Zajedničko vijeće općina, institucija koja zastupa srpsku manjinu u Hrvatskoj, dobiva 6.077.400 eura iz državnog proračuna. Milijuni eura odlaze na plaće, projekte i infrastrukturne troškove. Istovremeno, udruge branitelja, koje čuvaju sjećanje na Vukovar, Škabrnju, Šibenik, Dubrovnik i svaki kutak gdje je prolivena hrvatska krv, dobivaju samo djelić tih sredstava – često nekoliko tisuća eura, dovoljnih tek za minimalne aktivnosti.
Da, milijuni se troše na manjinske institucije, dok oni koji su ginuli za domovinu gledaju kako njihova prava ostaju simbolična, nedovoljna, nevidljiva. Pitanje nije ideologija, pitanje je pravda i pravednost. Gdje je država koja poštuje svoje heroje? Gdje su sredstva za udruge koje školuju, educiraju i pomažu braniteljima i njihovim obiteljima?
Ovo je moralni bankrot. Dok država nesmetano izdvaja milijune za Zajedničko vijeće općina, branitelji se bore da prežive i održe sjećanje na krvavu borbu za slobodu. Djeca branitelja uče o Domovinskom ratu iz suhoparnih knjiga jer udruga koja bi ih educirala nema dovoljno novca za projekte.
Ne tražimo privilegije. Tražimo pravdu, transparentnost i proporcionalnu raspodjelu sredstava. Tražimo da država pokaže poštovanje prema onima koji su dali najviše. Ako država ne poštuje svoje branitelje, tko će?
Mario Perković
Hrvatski aktivist
crodex.net
