Brojke su jasne – i teško objašnjive.
Hrvatski skijaški savez je prema dostupnim revizorskim izvješćima na troškove službenih putovanja za osobe koje nisu zaposlene u savezu potrošio:
2023.: 3,85 milijuna eura
2024.: 2,10 milijuna eura
Za usporedbu, skijaška velesila poput Slovenija u segmentu alpskog skijanja raspolaže s ukupnim budžetom od oko 3,48 milijuna eura po sezoni.
Drugim riječima – Hrvatska na jednu stavku troši gotovo koliko susjedi na cijeli sustav.
DISBALANS BEZ LOGIKE
Skijanje u Hrvatskoj nije masovan sport.
Nema bazu, nema infrastrukturu, nema kontinuitet rezultata.
Ipak – troškovi postoje. I to ozbiljni.
Ne radi se o ulaganjima u:
razvoj mladih
infrastrukturu
sustavni rad
nego o stavci koja je po definiciji teško mjerljiva i još teže kontrolirana: “naknade osobama izvan radnog odnosa”.
🏔️ MIT O SUSTAVU
Uspjesi Janica Kostelić i Ivica Kostelić često se koriste kao dokaz funkcionalnosti sustava.
Realnije je reći: to su iznimke koje su uspjele mimo sustava, a ne zahvaljujući njemu.
PRAVO PITANJE
Ovdje više nije stvar skijanja.
Pitanje je:
kako jedna organizacija može generirati takve troškove bez jasnog učinka
gdje završava taj novac
i zašto ne postoji ozbiljan nadzor
Ako jedna stavka može doseći razinu cijelog budžeta jedne uređene skijaške nacije – problem nije u sportu. Problem je u sustavu.
Ovo nije izoliran slučaj, nego simptom.
Kad novac ide tamo gdje nema rezultata, a nema ni odgovornosti – ne govorimo više o sportu, nego o modelu upravljanja koji traži ozbiljno preispitivanje.
crodex.net
