Opet prokušani recept: podijeli narod
Osjećate li što nam rade? Princip je isti. Kao i u vrijeme plandemije. Dijeljenje. Ješka je golema, zapaljiva. Ukrajina. Rusija. Tu bi kao mi trebali zauzeti stav. Čvrst. Ući u rov i sve neprijatelje s druge strane pljunuti, etiketirati, marginalizirati i baciti u jamu nepostojanja.
Zašto ne bih mogao reći: žao mi je ukrajinskog naroda koji trpi pod Putinovom agresijom. Žao mi je mladosti koja gine. Srce me boli što ginu mladići koji se ne poznaju i nikada jedni drugima nisu učinili prije ništa nažao, radi elita koja se itekako poznaje, koja je zajedno jela i pila, častila se i gozbila, da bi potom djecu svoga naroda slali da se ubijaju, a kada rat završi, opet će ti isti zajedno jesti i piti. Svoju djecu pritom čuvaju. Djeca sirotinje im nije bitna.
Tko je taj koji je zabranio nam propitkivati koja je uloga Francuske i Njemačke u izdaji sporazuma u Minsku i zašto je američka administracija prekršila obećanje dano Rusiji o ne širenju pred njezine granice? Zašto ne bih mogao reći da Ukrajina nikada neće moći ući u NATO, ako ne želimo Treći svjetski rat, a da za Europsku uniju mora jako puno raditi jer je to jedna superbogata država duboke korupcije, u kojoj su kirurzi prije rata radili za mrvicu više od 300 eura dok su naši u Hrvatskoj imali, prije njihova rata i ove inflacije i rasta plaća imali – više od 2.000 eura pa kada su tu dolazili su molili i vapili da se ne vraćaju u Ukrajinu. Zašto ne bih mogao napisati da jesam za pomoć sirotinji, ugroženima. Ali da ne smijemo Hrvatskoj stavljati metu na čelo. Maloj Hrvatskoj od tri i pol milijuna stanovnika gdje bi nas jedan projektil unazadio do nezamislivih strahota. Zašto ne bih mogao reći da je meni Hrvatska prva i dobro mog naroda. I gdje griješim ako želim sigurnu Hrvatsku. Koja nema oholice od političara na vlasti, nadmene likove bez pokrića koji se prave većima od vlastite sjene? I da želim političare koji će našu zemlju učiniti dobrom za svakog našeg starca i mladića, studenta i radnika?
I da. Rat u Ukrajini NIJE naš rat. Hrvatska je malena i mora se držati sa strane. I ne zabijati nos u ratove velikih sila. I to ne znači da smo na krivoj strani povijesti, nikako. To samo znači da smo mi na strani – Hrvatske. I da je nama dobro našeg naroda – prvo.
A sve drugo nam je – drugo. Mi smo na strani mira, a ne ratnih huškača. I zato smo mi na ispravnoj strani povijesti.
