Dok su nas danima plašili srčanim udarima, kolapsom hitne pomoći i apokaliptičnim scenarijima – stvarnost je bila puno dosadnija. I puno normalnija.
Već viđeno. Mediji u transu, novinari s mikrofonom u ruci pred bolnicama, a naslovi kao da je stigla nova pandemija. “Deseci srčanih udara!”, “Katastrofa na pomolu!”, “Hitna pomoć pod opsadom!” – zvučalo je kao da su čitali Nostradamusove stihove, a ne stvarne brojke.
Što se zapravo dogodilo? Ništa spektakularno. Koncert je bio ogroman, gužve neizbježne, ljudi su zaboravili popiti lijekove i sunce je pržilo. Zvuči kao – pazi sad – običan ljetni vikend u Zagrebu.
No to nije spriječilo lavinu dramatičnih naslova. Bolnice su oslobodile 20% kreveta, MUP stavio helikopter u pripravnost, grad postavio slavine kao da stiže pješčana oluja iz Sahare. I što smo dobili?
➡️ 33.000 ljudi prijavilo “tegobe” putem aplikacije.
➡️ Oko 250 intervencija hitne.
➡️ Većinom – dehidracija i propuštena terapija.
Katastrofa? Ili samo malo znoja i loše organizacije pojedinaca?
Tko je ovdje stvarno podbacio?
Organizacija? Teško. 6000 policajaca, 14.000 ljudi u logistici, detaljan prometni plan… čak su i slavine za vodu bile spremne. I sve to prošlo bez ozbiljnog incidenta. Pa tko je onda zakuhao paniku?
Odgovor: mediji.
Jer, budimo realni – “Zagreb u plamenu!” prodaje se bolje od “Evo savjeta gdje parkirati!”. Klikovi su važniji od razuma, panika se bolje guta kad je servirana u glavnom terminu.
I što smo naučili?
Ništa, vjerojatno. Idući put opet ćemo gledati ista lica kako nam ozbiljno govore da je “grad pred kolapsom”, dok sunce sija, ljudi pjevaju, a najveći problem je red za WC.
Ali dobro, bar smo naučili tko stvarno drami, a tko radi posao.
Izvor:Josip Nemet
Crodex.net
