Masakr bez kazne. Križančevo selo. Dobro pročitajte i upamtite. Sve se događalo u vrijeme primirja u vezi sa humanitarnim konvojem “Bijeli put”.
Tijela su bila tako masakrirana, da je dr. Tibolt pri identifikaciji 11. leša izgubio svijest”, pojašnjava Čilić. O tome svjedoči i dokumentacija o samoj identifikaciji, gdje kod 11. žrtve prestaje vještačenje dr. Tibolta. U zapisniku do tog momenta, između ostalog, stoji: “Zdrobljena glava… izbijene oči… lica nema… preklan, rez širok 15 cm…”
Zapovijed za napad 22. prosinca 1993. godine izdao je dozapovjednik 3. korpusa Armije BiH Džemo Merdan: “
…uništiti svu živu silu, uključivo žene, djecu i starce na prostoru Novi Travnik, Nova Bila, Vitez, Busovača…”, traživši uporabu svih ratnih sredstava, pa i bojnih otrova, a sve da se čini “u slavu uzvišenog Alaha”
U akciji naziva Krvavi badnjak su postrojbe ABiH probile crtu obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo, čime su došle nadomak prometnice Vitez – Busovača i ozbiljno ugrozilo obrani Viteza i Lašvanske doline; samo središte Viteza je zaposjednutog Križančeva Sela bilo je udaljeno oko 1000 metara.
Slijedilo je obredno masovno ubijanje. Prizori užasa posvuda po selu. Vojnici Armije BiH i posebno mudžahedini izgledali su poput manijaka koji su ubijali sve na što su naišli, i ljude i životinje. Na tijelima zarobljenih vojnika HVO-a i civila vidjele su se prostrijelne rane nanesene vatrenim oružjem iz blizine, zatim su to bile rasjekotine i nagnječenja od oštrih i tupih predmeta poput noža, sjekire, mačete, čekića i drugih.
U kontra udaru snage HVOa su već 23. prosinca 1993. potisnule muslimansku vojsku iz Križančeva sela, ali naišli su na užasne prizore i selo kao veliko zgarište. Muslimani su izmasakrirali (za sada poznato) 68 vojnika i civila
Osuđena je samo jedna osoba za sve ovo
