Nedavno je novinar i urednik Marko Jurič kažnjen sa 10 mjeseci zatvora zbog prozivanja Porfirija i vrha Srpske pravoslavne crkve. Sutkinja je obrazložila da je “Jurič poticao mržnju prema pripadnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i svećenstvu Srpske pravoslavne crkve”.
U međuvremenu na portalu novinarke i književnice Vedrane Rudan izašao je tekst o najvećem čovjeku 20. stoljeća i svecu Katoličke crkve Ivanu Pavlu II. Tekst je pun vulgarnog rječnika, laži, objeda, manipulacija i mržnje naspram papi Ivanu Pavlu II. i Katoličkoj Crkvi. Hoće li hrvatsko pravosuđe i to procesuirati?
Da bi čitatelji vidjeli o kakvom uratku Vedrane Rudan se radi, donosimo integralni tekst s njenog portala rudan.info:
IVAN ĐAVAO DRUGI
Kad je umro papa Ivan Pavao II. Talijani su diljem Italije urlali: “Santo subito” iliti proglasite ga svecem odmah. Umro je 2005., papa Franjo ga je u paketu s Ivanom XXIII. proglasio svetim 2014 godine.
Mogla bih guglati čime je Ive zaslužio svetost, ne pada mi na pamet. Ni jedan od tih monstruma koji preko tisuću godina jebu i ubijaju djecu i mlade ne zaslužuje analizu njihovih “dobročinstava”.
Zlodjela su im bezbrojna ali se o njima ili ne govori ili s vremena na vrijeme iskoči neki tekstuljak koji se brzo zaboravi.
Ovih je dana nekim čudom osvanuo malo veći tekst o zasad navodnim, tako će i ostati, zločinima Svetog Ive. On je navodno “volio” djevojčice, njegovo se ime vezuje i uz nestanak u bespućima Vatikana djevojčica Emanuele Orlandi i Mirelle Gregori. Bilo je to pred 40 godina i vjerojatno bi se toga sjećala samo nesretna rodbina da nije Netflix na tu temu snimio seriju. Nisam je mogla gledati jer mi zločini katoličkog svećenstva koji datiraju od postanka Katoličke crkve izazivaju bijes koji mene može ubiti a njima se ništa neće dogoditi.
Za vrijeme Jugoslavije Katoličkoj crkvi je bilo mjesto u crkvama, njezin se smrad izvan zidina nije osjećao. Otkako “imamo” Hrvatsku, a “imamo” je, tako su nam rekli, jer nas je među prvima ili prvi priznao Vatikan, Katolička crkva se uvukla u svaku poru života građana Hrvatske.
Potpuno je nebitno jesmo li vjernici ili nevjernici, djecojepci nam svakoga dana iz praznih džepova izbijaju eure i jebe im se što ih jedni proklinju a drugi preklinju. U redovima djecojebaca ne stanuje milost, tamo čuči samo dvije tisuće godina stara potreba za lovom, nedodirljivošću, vlašću i perverzijom.
Stanje u Hrvatskoj je tragično. Ušli su u škole, vlast, među noge naše djece. S Vatikanom smo potpisali ugovore, HDZ-u, Hrvatskoj družbi zločinaca, ne pada na kraj pameti reći nam na koje nas sve načine Vatikan jebe i koliko to plaćamo.
Doduše, kad vidimo kako Plenković u Hrvatskom saboru odgovara na pitanja članica i članova oporbe bolje da i ne pitamo. Kako to izgleda slučajno sam vidjela na N1. Oporba pita, zašto svi vaši ministri kradu i dokle će, Plenković odgovara, vaš otac ima picajzle, vaša je majka kurva.
Taj isti bahati Plenković koji prezire sve koji mu postavljaju pitanja o prljavim poslovima Hrvatske družbe zločinaca na sasvim drugačiji način reagira kad mu se prišunja netko tko je moćan. Još se na netu vrti antologijski prilog kad je Plenkovićevoj guzici prišao pijani veleuglednik EU parlamenta pa ga uštipnuo za debelu stražnjicu. Plenković Veliki se nervozno trgnuo, okrenuo, a kad je vidio tko mu je ukazao čast osmijeh mu je ozario lice.
Elem, od takvog lika očekivati da će nam odgovoriti i na benignije pitanje od uloge Katoličke crkve u životu svih naših građana bilo bi jednako čudno kao očekivati od njega da neće na Hrvatsku baciti atomsku bombu ako postane šef NATO-a, kad mu to netko naredi.
Biti častan i biti član HDZ-a jednako je kao biti papa i ne jebati djevojčice ili dječake. Jedno drugo uključuje. Boriti se sa ta dva raka izgubljena je bitka jer su i jedan i drugi rak toliko metastazirali da nam spasa nema.
Možemo li išta mi nemoćni, nesretni, pokradeni i bolesni? Teško. Ovih sam dana razgovarala sa vjernicima koji su slavili Isusa, siroti Isus, u jednom od riječkih legla zla. Bili su oduševljeni jer im je pop svakome uručio kokošje jaje, u okolnim selima popovi jaja na izlasku iz opake pećine uručuju samo djeci.
Kad je odraslim hrvatskim katolicima dovoljno da od Katoličke crkve dobiju jedno jaje godišnje logično je da ih ne smeta što njihova dječica mnogo češće od popova dobivaju dva jaja.
Svi vi crnomantijaši i vaše pape, svi vi djecojepci, prokleti bili subito.
Podsjetimo, o slučaju Marka Juriča oglasili su iz HNIP-a (Hrvatski novinari i publicisti):
“Jurič je, naime u toj emisiji prozvao Porfirija i vrh SPC-a, zbog „veličanja četništva“, nakon što je prikazan video u kojem se vidjelo kako je Porfirije u Chicagu pjevao četničke pjesme, uključujući i onu posvećenu četničkom vojvodi iz Drugog svjetskog rata Momćilu Đujiću. Sutkinja je pak Juričev autorski osvrt u toj emisiji ocijenila kao „širenje govora mržnje“ i „poticanje na nasilje“ prema pripadnicima Srpske pravoslavne crkve i srpske manjine u Republici Hrvatskoj, i donijela je spomenutu presudu.
Mi se, kao novinarsko društvo, i uslijed identičnog političkog narativa kojem smo svjedočili devedesetih u Hrvatskoj tijekom velikosrpsko jugoslavenske agresije na Hrvatsku, i kojeg danas gledamo kako se ponavlja u ruskoj agresiji na Ukrajinu, naprosto trebamo oglasiti….”
Izvor: narod.hr
