Krešimir Mišak još je 2016. godine pričao o svemu ovome što se danas događa, što će se sve događati i na koji točno način.
Već je tada progovorio o sustavu globalne kontrole nad svim segmentima našega života i postepenom uvođenju karbonske valute.
Ona će na neki način ljude učiniti robovima globalnih moćnika, a ovaj svijet uvesti u novi robovlasnički sustav.
U vrijeme kada je to pričao, i to na javnoj televiziji, što je nevjerojatno, mnogi su već tada znali da je tome doista tako i da je Mišak nažalost u pravu.
Iako bi on sam želio da nije bio, kako je i rekao. Ali bilo je, zar smo sumnjali, i onih ljudi koji su požurili ponovno Krešimiru Mišaku nalijepiti etiketu teoretičara zavjere.
To njega naravno nikada nije nimalo zabrinjavalo.
Naprotiv, on nastavlja tragati za istinom i nesebično sa svima nama dijeliti svoje spoznaje na naše obostrano zadovoljstvo, piše Elia Pekica Pagon za portal epoha.com.hr.
A, evo što je Krešimir Mišak govorio 2016. godine:
„Nameće se pitanje – zbog čega je ta agenda toliko bitna? To je ono što najčešće nikome nije jasno, jer su u tu agendu upregnuti zapravo svi – i škole, i antikorporatisti koji misle da se bore za zaštitu okoliša, politika i slično. Uostalom u našoj politici smo realno vidjeli da se energetika odvaja od gospodarstva i spaja sa zaštitom okoliša.
Krajnji cilj cijele agende je uvođenje elektroničke karbonske valute, jednog posebnog tipa novca. Taj novac će biti nalik telefonskom bonu kojeg ćemo dobiti. Imati će svoj rok trajanja. Vrijeme u kojem ga možemo potrošiti i nakon tri mjeseca koliko će trajati – dobivat ćemo novi. Novac ide prema tome da postane elektronski. To je u korijenu stara tehnokratska ideja o raspodjeli energije na svijetu.
Da bi to bilo moguće, bilo je potrebno ubaciti ideje poput ugljičnog otisk. Jer će se taj novac temeljiti na nekoj vrsti penalizacije ugljičnog otiska. Mi izlučujemo CO2 dok dišemo, pa smo, kako je Rimski klub to i zamislio u svojoj agendi, samim time neprijatelji čovječanstva, tako su oni napisali još 1969. godine – trebamo naći način kako da čovjeka napravimo neprijateljima samima sebi.
Da bi elektronska karbonska valuta funkcionirala, jer ona sama sebi nije primarni cilj, potrebno je da zadovolji neke uvjete. Neki od tih uvjeta su već zadovoljeni.
Diljem svijeta se grade pametne mreže – one već prekrivaju cijele kontinente, i, naravno, države ih financiraju, jer to je običaj da si čovjek sam podmazuje svoju omču oko vrata. S druge strane, u kuće se nastoje ugrađivati razne vrste smart brojača, kontrolora…
Sada ih imamo na radijatorima. Kasnije će biti neki središnji brojači koji se u budućnosti želi spojiti s nekim središnjim kompjuterom, što mnogi tehnolozi vrlo optimistično promoviraju kao Internet of things ili web of things, gdje će ustvari svi vaši uređaji biti preko kontrolera spojeni na jedan središnji kompjuter koji će iz daljine moći pojačavati ili smanjivati količine energije koju vi trošite ili vam je u konačnici mjeriti.
Drugim riječima, da bi elektronička karbonska valuta postojala, potrebno je uvesti sustav potpune kontrole nad svakim segmentom ljudskog života. I to je ono što se na neki način stalno događa. Jednostavno te kockice pametne mreže, web stvari, elektronska valuta, ugljični otisak – one se spajaju upravo u tom smjeru.
I zato ni najmanje ne čudi spajanje energetike sa zaštitom okoliša, pogotovo u kontekstu toga da je danas apsolutno politički nekorektno propitivati ovakve ideje, zbog toga što se onda za čovjeka smatra da je neprijatelj zaštite okoliša i tome slično.
Međutim, ja bih volio da ništa od ovoga nije istina. No one stvari koje vidim oko sebe uglavnom potvrđuju ono što se zbiva i što sam sada pričao. I tako, u konačnici će ljudi još jednom biti izmanipulirani. Da, zbog svojih pozitivnih emocija prema zaštiti okoliša, na neki način te će njihove emocije biti zloupotrebljene u svrhu stvaranja jednog robovlasničkog odnosa prema njima. Ali eto, u konačnici – ne može se reći da nisu bili upozoreni unaprijed.“
