Mile Kekin je objavio novu pjesmu i videospot ‘Hrvatska je raj na zemlji’, koje predstavlja kao “navijačku himnu”, no reakcije javnosti pokazuju da je rezultat sve samo ne ono što bi se pod tim očekivalo. Umjesto zajedništva i ponosa, Kekin je ponudio uradak koji je, prema ocjenama brojnih slušatelja i gledatelja, promašaj. A to su komentatori ispod spota vrlo duhovito predstavili.
Reakcije ispod videa na YouTubeu brzo su se pretvorile u otvoreno ismijavanje.
Komentari gledatelja jasno pokazuju da publika pjesmu ne doživljava kao autentičnu navijačku himnu:
”Najveći je naglasak na stih “Hrvatska je raj na zemlji, nema šanse da se selim”. Tu je on osobno vrlo pogodio. Jer normalno da je Hrvatska raj na zemlji onima kojima država plaća doprinose, onima koji kupuju zemljište po toliko niskoj cijeni o kakvoj prosječni Hrvat može samo sanjati, onima koji su se ne tako davno pjesmom “Zimmer Frei” i stihovima “To će biti taj dan, objesi zimmer frei, lezi pod palmu i uživaj” šprdali s hrvatskim turizmom, a sad se bave istim tim Zimmer frei biznisom i obrću desetke tisuća eura po sezoni. Naravno da je čak i takvima Hrvatska raj na zemlji.”
“Kako i nebi bija raj na zemlji kad je kvadrat u Istri 8 eura.”
“Hrvatska je raj na zemlji, kad se dobijaju raznorazne 100k + donacije/potpore za nista, jel tako Kekin?”
“Hvala vam puno dide mi je bio u komi kad se pustila ova pjesma probudio se iz kome da je izgasi hvala Mile legendo.”
“Jel postoji mogućnost da mi se vrate ove 2 minute života kojih sam potrošio na pjesmu?”
“Najbolji dio pjesme je kad završi.”
“Sad nakon šta sam čuo ovu pjesmu sam ljubomoran na gluhe ljude.”
”Teško je opisati Kekinov politički pamflet koji zvuči kao Johnny Štulić s Temua. Pjesma pati od kroničnog viška ogorčenosti i teškog manjka duha, a zajedno sa spotom brutalno podcjenjuje inteligenciju slušatelja. Dok Kekin kroz prvoplotašku ironiju ponavlja “nema šanse da se selim”, u kadru mu statira Siniša Labrović – “konceptualni umjetnik” koji je teatralno najavljivao odlazak u Njemačku, gdje, gle čuda, nitko nije razumio njegov talent, kao što će malo tko prepoznati “višeslojnost” njihove poruke i “dubinu” metafore o Zlatanu Ibrahimoviću u 2026. godini. Jer, znate, kad je pjesma neslušljiva i glupa, to je zapravo “visoka umjetnost” koju mi, obični smrtnici, ne razumijemo. Ovaj je uradak toliko bezvezan da, koliko god se trudili neutralizirati kritike, Mile Kekin s ovim “remek djelom” može poljubiti onoga kome docira, točno tamo gdje je uvažena zastupnica njihove zajedničke stranke svojevremeno poljubila Labrovića. U dupe.”
