U tekstu se niti novinarka niti sugovornica ne dotiču činjenice da je riječ o ozbiljnim optužbama u Zambiji, da tamošnje pravosuđe vjeruje da su dokumenti o posvajanju krivotvoreni, da su ti ljudi optuženi za teško kazneno djelo trgovanja djecom, da je šef navedenog sirotišta u bijegu i slično….
”Prazne sobe još uvijek čekaju djecu iz Konga: Svako malo prozračimo… Ne možemo vjerovati da ih nema”…”Ekskluzivna ispovijest majke uhićene Hrvatice: Mojoj Azri je svijet stao kad je zagrlila kćer”’, naslovi su koji su posljednjih desetak dana okupirali ‘mainstream’ medije u svojevrsnoj PR ofenzivi peglanja u javnosti imidža osmorke koja je u Zambiji optužena za trgovinu djecom i koju čeka suđenje na tamošnjem Visokom sudu.
Posljednji tekst objavljen u 24sata kroz razgovor s majkom jedne od optuženih Azre Imamović Subošić sadrži niz spornih dijelova počevši od toga da se nesuđenoj baki djevojčice iz Konga ne navodi cijeli identitet.
‘Ivana, majka Azre Imamović Subošić’, kako svoju sugovornicu titulira 24 sata, opisuje kako je njezina kćer godinama bezuspješno pokušala postati majkom u Hrvatskoj, kako je došla do ideje o posvajanju djeteta iz DR Konga, kako je krasno sirotište u kojem je našla dijete, kako je par učio svahili kako bi bolje komunicirao s djetetom i slično.
U tekstu se niti novinarka niti sugovornica ne dotiču činjenice da je riječ o ozbiljnim optužbama u Zambiji, da tamošnje pravosuđe vjeruje da su dokumenti o posvajanju krivotvoreni, da su ti ljudi optuženi za teško kazneno djelo trgovanja djecom, da je šef navedenog sirotišta u bijegu i slično….
A sve to ne može biti nepoznato nesuđenoj ‘baki Ivani’, jer, iako ovaj medij to ne spominje, riječ je o Ivani Goranić, dugogodišnjoj ravnateljici Pravosudne akademije čiji je suprug, nedavno preminuli Smiljko Sokol bio predsjednik Ustavnog suda i profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao što je Narod.hr ranije pisao.
Ljudima s ovakvim profesionalnim pedigreom moglo je nakon nekoliko klikova na internetu biti jasno da su međunarodna posvajanja iz DR Konga obustavljena i zabranjena, da i oni koji se, unatoč tome i činjenici da ta zemlja nije potpisnica Haške konvencije kojom je regulirani pitanje međudržavnog posvajanja, u to upustili rade nešto vrlo rizično, ako do osuđujuće presude dođe, i vrlo protuzakonito.
Sama činjenica da po djecu nisu išli u Kongo već su ‘dostavljena’ u u Zambiji, ne sluti na dobro.
Od sirotišta u ‘kojem djeca nemaju šanse za preživljavanje’ do ‘predivno uređenog sirotišta’
Još je jedan sporan detalj. Naime, mjesecima nas ‘mainstream’ mediji bombardiraju pričama o užasnim uvjetima u kongoanskim sirotištima. U taj se aspekt priče zapetljala i Goranić koja prvo kaže da joj kćer i zet ‘zaključuju kako u Hrvatskoj dijete koje stekne uvjete za posvajanje već ima listu posvojitelja koji čekaju na njega, a istodobno gledaju dokumentarce o sirotištima u Africi u kojima djeca, ako nisu posvojena, nemaju šanse za preživljavanje’.
O tim sirotištima u kojima djeca ‘nemaju šanse za preživljavanje’ u istom tekstu kasnije kaže: ”Dadilja im je stalno slala slike iz sirotišta, koje sam i ja vidjela, a koje je predivno uređeno: imaju vrt s cvijećem, pse, imaju prostor za igru, često imaju zabave, na kojima djeca plešu i vesele se, sirotište čuva vojska zbog opasne situacije u DR Kongu”.
Spominju se česti videopozivi s djevojčicom u sirotištu koje je očito funkcioniralo znatno iznad kongoanskog standarda jer u toj zemlji manje od 20 posto stanovnika ima pristup internetu.
Većina ‘siročadi’ ima roditelje
Pritom se i u ovom članku zanemaruje činjenica koja je objelodanjena u nekoliko javno eksponiranih slučajeva posvajanja djece iz DR Konga koja su se uglavnom obavljala u Zambiji da većina te ‘siročadi’ zapravo ima roditelje koji su djecu zbog neimaštine dali u sirotište. Nekada i na prevaru o čemu smo također ranije pisali.
Gdje je ravnatelj sirotišta?!
Ivana Goranić otkriva i kako su ‘nakon okončanja cijelog postupka s hrvatskim dokumentima djeteta otišli u Zambiju po nju. ”Onamo su je doveli ravnatelj sirotišta sa svojom ženom i kćeri, koja joj je dadilja”, kaže.
Riječ je o ravnatelju sirotišta koji je od izbijanja afere u prosincu 2022. godine – u bijegu, no tu ‘sitnicu’ također iz teksta ne možemo doznati niti je novinarka sugovornici postavila to pitanje.
Velik broj posvajanja iz DR Konga u Hrvatsku
Zato doznajemo da je bračni par Imamović Subošić koji u Zambiji čeka suđenje, bio potaknut na posvajanje iz DR Konga jer su u svom krugu poznanika i prijatelja vidjeli niz primjera djece posvojene iz te zemlja.
O tome smo također ranije pisali da je u Hrvatskoj, među ostalim i zbog nedostatne zakonske regulative, postojao očito dobro uhodan put posvajanja iz DR Konga, a u našu je zemlju posljednjih godina stiglo više djece iz te zemlje nego u SAD.
Razdvajanje braće i sestara
Ivana Goranić navodi da je djevojčica koju su njezina kćer i zet mislili posvojiti u istom sirotištu ima stariju sestru. Ovakav slučaj vidjeli smo i kod ranije objavljenih priča o posvajanju iz Konga kada se, mimo preporuka iz Obiteljskog zakona, braća i sestre razdvajaju i ne posvajaju zajedno. Eventualno, posvajaju ih drugi parovi iz Hrvatske, no djeca žive u različitim obiteljima.
Izvor: narod.hr
