
Franjevac Vladimir Vidović suspendiran je zbog optužbi za pedofiliju nakon Nacionalova upita, a ne zbog prijave malodobne žrtve (listopad 2024.).Jeste li pročitali negdje da je fra Vladimir Vidović sa Svetog Duha OSLOBOĐEN svih optužbi ?Isti mediji koji su danima pisali da je svećenik optužen za ” spolno zlostavljanje”, sada kada je DOKAZANO da je LAŽNO OPTUŽEN, zločinački šute.
U suvremenom medijskom prostoru navikli smo na dramatične naslove, osobito kada je riječ o optužbama za teška kaznena djela. No, puno rjeđe vidimo jednako glasne naslove kada se te optužbe pokažu lažnima ili neodrživima. U takvim situacijama, osoba koja je nekoć bila razapeta na naslovnicama najednom nestane iz javnosti, a ispravak krive percepcije javnosti ostane — neodrađen.
Primjer za to je i slučaj svećenika Vladimira Vidovića sa Svetog Duha, koji je bio optuživan za spolno zlostavljanje. Dok su mediji danima izvještavali o optužbama, kada je došlo do oslobađanja ili odbacivanja takvih optužbi čini se da zavlada tišina.
Ovaj obrazac nije nov. I prije smo svjedočili kako se pojedince pod sumnjom javno diskreditira prije nego što sudski postupak i pravda učine svoje. Na kraju, čak i kada osoba bude oslobođena, stigma ostaje, a mediji rijetko kada jednako žestoko prenesu vijest o oslobađanju kao što su prenosili optužbe. Javnost tako ostaje u zabludi, a pojedinci žive s trajnom posljedicom nečega za što nikada nisu pravomoćno osuđeni.
Ovdje dolazimo do ključne točke: prezumpcija nevinosti. To načelo, koje je temelj svakog demokratskog društva, znači da je svatko nevin dok mu se krivnja ne dokaže. No, u praksi, medijski progon često učini svoje mnogo prije nego što pravosudni proces završi.
Odgovornost nije samo na pravosuđu, već i na novinarima i urednicima. Ako mediji imaju snagu oblikovati percepciju, onda imaju i odgovornost da isprave nepravde kad istina ispliva na vidjelo. U protivnom, rizikujemo društvo u kojem su glasne optužbe dovoljne za presudu, a oslobađanje ostaje u zapećku.
Vrijeme je da svi akteri u društvu — i pravosuđe, i mediji, i građani — ponovno naglase važnost pravne države i zaštite svakog pojedinca od preuranjene osude. U suprotnom, svatko od nas može sutra biti meta, a kad se istina napokon probije, može biti prekasno da se popravi nanesena šteta.