Jeste li ikad čuli za ovog momka, bolje reći dječaka?
Iskreno, ni ja nisam čuo za njega, dok nisam naletio na jedan video o njemu!
Ovaj zbunjeni dječak-ratnik snimljen je u obrani svoga sela koje, kaže, za razliku od svojih vršnjaka koji su otišli na sigurno – nije mogao napustiti. Poginuo je s puškom u ruci na današnji dan 1993. godine u obrani Travnika (naselje Ciglana) od strane drugog, muslimanskog agresora. Istog onoga kojega je Josip sa 15 godina branio od četnika.
Poginuo je , braneći svoje selo i svoj hrvatski narod!
Imao je samo petnaest godina!
U titinom režimu svi smo učili o nekom Bošku Buhi, tko zna je li i postojao, a danas za ovakve heroje nitko nije ni čuo! Nažalost!
Počivaj u miru Božjem Josipe i oprosti nam što smo jadan narod. Nismo zaslužili tvoju žrtvu!
JOSIP ŠKULJ
Pogledaj domovino moja,
pa zaplači kad ruža procvjeta.
Spomeni se ovoga heroja,
imao je samo petnaest ljeta!
Zaplakat će i tvoje planine,
sve poljane i livade rosne,
kada ‘vakva mladost za te gine,
zaplakat će svaka majka Bosne!
Nije dao na svoje ni svoga,
rame uz rame s najboljim je bio,
bojao se samo dragog Boga
i samo je pred njim kleknut htio!
Pokazao jedno nam je svima:
Koliko se rodna gruda voli!?
Dok Hrvata ispod neba ima
ova priča sve će da nas boli!
Dok su drugi bježali po svijetu
i nije im bilo sveto ništa,
on je pao u petnaestom ljetu
braneći i njihova ognjišta!
A danas mu ni spomena nema,
pa nas zbog tog može bit sramota,
ovakve priče sad su teška tema,
a on za nas nije žalio života!
Velimir Velo Raspudić
