Gledajući kako se u kriznim vremenima vlast i oporba okupljaju oko minimuma nacionalnog interesa, pitam se je li Hrvatska uistinu politički najgluplja država? I je li institucionalno najdublje inficirana ruskim virusom?
Svašta je bivši ukrajinski predsjednik Petro Porošenko izgovorio o Volodimiru Zelenskom, koji ga je uostalom i pobijedio na izborima. Ali, nakon ruske agresije na Ukrajinu, Porošenko ne propušta iskazati javnu potporu ratnom predsjedniku Zelenskom, hvaleći način na koji je organizirao obranu zemlje. A jednako postupaju i drugi oporbeni političari.
Svašta je i američki republikanski senator Marco Rubio govorio o Joeu Bidenu. Ali nakon početka ruske invazije senator Rubio javno je pohvalio predsjednika Bidena zbog načina na koji je vodio informacijsku pripremu svjetske javnosti na rusku invaziju, razotkrivajući unaprijed ruske planove. U konačnici ta je informacijska kampanja značajno pridonijela da Putin izgubi prvu ratnu rundu. Javnom pohvalom Bidenu senator Rubio, koji je i dugogodišnji član odbora za obavještajne poslove, pokazao je što znači zajedništvo oko nacionalnih interesa u politici, piše Višnja Starešina za Slobodnu Dalmaciju.
Izvjesno je da Dritan Abazović nije nimalo drag Mili Đukanoviću. Abazović i njegova URA (Ujedinjena reformska akcija) prekinuli su vladavinu Đukanovićeva DPS-a (Demokratska partija socijalista) u Crnoj Gori, formirali su koalicijsku vladu sa srpskim strankama ojačavši srpski utjecaj u Crnoj Gori. Ali je Abazović potom i srušio tu vladu u trenutku kada je postalo razvidno da su primarni interesi srpskih stranaka srpski i ruski svijet, a ne euroatlantski integrirana Crna Gora. Dugo je crnogorski predsjednik Đukanović oklijevao ponuditi Abazoviću mandat za sastavljanje nove, manjinske vlade.
No učinio je to ovih dana na poticaj NATO saveznika. Jer, realno je očekivati da će Rusija nastojati iskoristiti stanje u Crnoj Gori (tehnička prosrpska, odnosno proruska vlada) i svoje suradnike kako bi izazvala sukob i destabilizirala državu članicu NATO-a. Nacionalni interes je ujedinio ljute političke protivnike, Abazovićevu URA-u i Đukanovićev DPS, koji će podržati Abazovićevu manjinsku vladu. A uz političku stabilnost, i Đukanović i Abazović kao ključni nacionalni interes vide održavanje prozapadnog političkog kursa Crne Gore.
INFICIRANOST RUSKIM VIRUSOM
Gledajući kako se u kriznim vremenima vlast i oporba okupljaju oko minimuma nacionalnog interesa, pitam se je li Hrvatska uistinu politički najgluplja država? I je li institucionalno najdublje inficirana ruskim virusom? Hrvatska kao članica NATO-a i EU-a bez sumnje jest izložena ruskom političkom utjecaju, dodatno učvršćenom ruskim kapitalom i korupcijom.
Zato bih u sadašnjim okolnostima očekivala da nacionalno svjesna hrvatska oporba brine što će biti sa strateški važnim zemljištem Fortenove (bivšeg “Agrokora”) u Slavoniji, koje je Plenkovićeva vlada tako velikodušno predala bankama u ruskom državnom vlasništvu? Hoće li možda novi vlasnici postati srpske banke ili tvrtke, koje su prema informacijama iz Slavonije još prije ruske invazije na Ukrajinu počele iskazivati velik interes za kupnju zemljišta u Podunavlju? Hoćemo li Slavoniju i Baranju predati Mađarskoj? Ili ćemo tu zemlju sada kada se za to ukazala ne samo prilika, već i obveza, vratiti u hrvatsko vlasništvo?
Očekivala bih da se u ovo vrijeme, kada države EU-a u sklopu sankcija prema Rusiji, zamrzavaju imovinu Putinu bliskih oligarha, osviještena oporba pita što će biti s tom imovinom u Hrvatskoj? Osobito s onom na Jadranu. I osobito što će biti s onim strateški važnim objektima bivše JNA – od Pule do Kupara – koje je još Milanovićeva vlada tako širokogrudno nudila ili (pro)dala Putinovim oligarsima ili njihovim kapitalom povezanim tvrtkama? A sličnu su praksu nastavile i HDZ-ove vlade.
A osobito bih očekivala da o toj imovini brigu vodi DORH, kao institucionalni odvjetnik državnih interesa? Umjesto toga, DORH i njegov USKOK su baš uoči ruske invazije pokrenuli neuobičajenu kampanju uhićenja ministara (Darko Horvat), a u medije plasirali prijetnje uhićenjem i drugih ministara i potpredsjednika vlade (Boris Milošević, Josip Aladrović, Tomislav Ćorić). I to nastavljaju činiti.
O oporbenom “guslanju” na temu rušenja vlade ne bih trošila riječi, jer je irelevantno i samo pokazuje razinu političke pameti u “guslara”. Ali ovo što čini DORH jest i neuobičajeno i opasno. Ta navodna antikorupcijska operacija, u kojoj se istražuju i uhićuju aktivni ministri za navodna pogodovanja u vrijednosti od 100 tisuća kuna i navodna zapošljavanja prijatelja preko veze, više izgleda kao operacija destablizacije Vlade.
A u ovako kriznim vremenima i kao pokušaj destabilizacije države. Time dakako ne podržavam korupciju i zapošljavanje preko veze, ne mislim da bi Tomislav Ćorić trebao biti ministar bilo čega, niti vjerujem da zahvaljujući njemu i njegovoj strateškoj viziji danas imamo LNG na Krku i osiguranu opskrbu plinom. Naprotiv, znam da je – sve dok u Buzinu nisu rekli ” a sad je dosta” – opstruirao LNG jednako kao ministar Ivan Vrdoljak u Milanovićevoj vladi. Tek što nije, u maniri nove SDP-ove nade Mirele Ahmetović, prijetio da će u znak prosvjeda leći pod tanker.
Ali ovdje se ne radi ni o Plenkoviću, ni o Miloševiću ili Ćoriću, već o tome da DORH ciljano ruši stabilnu vladu u jeku najveće globalne krize. Stoga mi se čini razumnim upitati, čiji je državni odvjetnik DORH u ovom slučaju? Hrvatski zasigurno nije. Ruski državni odvjetnik bi baš tako postupio.
