Svi smo mi klečavci – samo su neki 2 u 1: kmečavci i klečavci (po potribi)
” Zanimljivo je kako su najgrlatije borkinje za prava žena u Hrvatskom saboru, uz skandalozno pošemerene možemosice koje sad neću imenovati (one zagovaraju toliko patogen narativ i vrše doista bolesnu agendu da neću u to uopće ulaziti), ali ću se spomenuti kolegica, a to su gospoje Anka Mrak Taritaš, Dalija Orešković i Marijana Puljak – sve redom (sudeći po djelima) licemjerne žene.
Dok ih je predsjednik Milanović, verbalno cipelario pogrdnim riječima, digle su bunu neslućenih razmjera prozivajući ga za šovinizam epohalnih razmjera.
Kad se Milanović, protivno Ustavu RH i elementarnoj političkoj kulturi, odlučio uključiti u parlamentarne izbore i doslovno otrgnuo SDP i partijske koalicijske partnere iz fundače irelevantnosti u koju su upali, nijedna od povrijeđenih, gore spomenutih dama, nije imala ništa protiv Milanovića. Sve je zaboravljeno.
Da budemo posve jasni – vrlo je upitno bi li i jedna od njih grijala saborske klupe da se šofinist i divljak kako su ga etiketirale, nije uključio u protuustavnu operaciju “spašavanje vojnika SDP-a”.
Dakle – licemjerje epohalnih razmjera i dokaz kako je grlata borba za ženska prava i vlastito dostojanstvo, fleksibilna kategorija poput dobro ražvakane Čunga Lungetine. Sve po potribi!
Jučer su u saboru drvili na okruglim stolovima o ženskim pravima i takozvanim klečavcima.
Ti klečavci kako ih zovu, to je ekipa muškaraca koja svake prve subote u mjesecu na koljenima na trgovima moli krunicu. U medijskom prostoru pogrdno ih se naziva klečavcima.
Zamislite – ti muškarci kleče pred ženom. Doduše, pred Ženom nad ženama.
Pred Majkom nad majkama.
Pred Najvećom.
Muškarci kleče. Ponavljam – pred Ženom.
Istovremeno kraj njih na nogama mole žene koje su redovito na nogama.
Zamislite kako bi ih cipelarili da žene kleče, a muškarci stoje na nogama?!
Jasno je tko njima tu smeta.
Jasno kao dan.
Ne oni koji kleče, već Ona pred kojom kleče.
Taj Rukopis prepoznajemo.
Idemo dalje – u državnom Saboru imamo žene koje su samoproglašene, grlate, odvažne, autonomne borkinje za ženska prava.
Da, da…samo onda kad je to oportuno. U trenutku kad više nije, i one kleknu. I to ne pred bilo kim, nego upravo pred zlostavljačem.
Kmečavice se pretvore u klečavice. I kleknu pred onim koga su prethodno etiketirali kao šovinista – pred Milanovićem.
Moje pitanje je: tko je iskazao veće poštovanje prema ženama – molitelji koji kleče pred Ženom – bogorodicom ili pak one koje sipaju žuč na te iste molitelje, a kleče pred muškarcem koji ih vrijeđa, ponižava i verbalno cipelari u trenutku kad im takav stav postane oportun?!
…sve po potribi kako se namisti u taj čas…
Svi smo mi klečavci, ali nije isto pred kime klečimo.
Puno o čovjeku govori to pred kime sagiba koljena i radi li to iz duboke poniznosti ili oportunizma kao gore spomenute gospoje koje njihov guru naziva narikačama.
Nigdje ženino dostojanstvo nije uzdignuto na tu razinu kao u Katoličkoj Crkvi.
Ave, Mater! Zdravo, Majko! “
