Ne postoji niti jedan jedini povijesno dokumentirani dokaz da je ideja NDH u svom začetku bila zločinačka ideja, kako nam to serviraju tzv. antifašisti. Državotvornost, želju, strast, čežnju, ili kako god to nazvali, imati svoju slobodnu, prosperitetnu, sigurnu i stabilnu nacionalnu državu, zločinom mogu proglasiti samo oni koji nikakvu hrvatsku državu nisu nikada željeli.
NDH je u ratu stvorena, u ratu je poražena, a samim time samo je kratkoročno odgođena besmrtna ideja hrvatske državotvornosti, koju u bilu hrvatskog naroda nitko nikada ne će moći ubiti. Hrvati su čudo od nacije i to recentno dokazujemo kako na sportskom tako i na svim političkim razinama!
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Današnja moderna Hrvatska stvorena je u pobjedničkom Domovinskom ratu i koncipirana je na potpuno istim nacionalnim emocijama kao ona 10. travnja 1941. Oduševljenje nacije proglašenjem NDH potpuno je identično onim silnim emocijama kojima smo svjedočili nakon plebiscitarnog referenduma o samostalnosti i nakon što je Tuđmanova Hrvatska međunarodno priznata.
I tada su isti neprijatelji Tuđmanovu vizionarsku ideju nazivali zločinačkom! Ideja Hrvatske kao slobodne države, imala je uvijek svoje iste neprijatelje, kako ’41., tako i ’91., a to su Srbi i Jugoslaveni. Povijesne okolnosti stvaranja Hrvatske ’41., osobito u međunarodnom smislu, rezultirale su poražavajuće za NDH.
Zločini režima NDH, često prenapuhani i pretvoreni u Jasenovački mit, nisu imali baš nikakve sveze s međunarodnom odlukom da NDH ne može opstati, jer kada bi to bilo bitno, Hrvatska ni danas ne bi postojala kao ugledna članica međunarodne zajednice. Jasenovac, nažalost, još uvijek stoji netaknut kao velikosrpski mit i potencijalni mlinski kamen o vratu Hrvatske.
Umjesto kontinuiranog nastavka postojanja NDH, kao što su mnoge nacističke saveznice Hitlera dobile pravo na opstanak i nastavak postojanja , međunarodna je zajednica dala Titu koncesiju na Jugoslaviju. Ta ista međunarodna zajednica priznala je svoju katastrofalnu pogrješku pa je ta diktatorska, nedemokratska, a dokazano je i zločinačka Titova Jugoslavija ugušena i raspala se u krvavom oslobodilačkom Domovinskom ratu.
Raspala se zato što nije valjala! Titovi zločini u miru, nakon završetka Drugog svjetskog rata, po masovnosti i okrutnosti, jednostavno su neusporedivi sa zločinima režima NDH u kontekstu međunarodnog i građanskog rata u Hrvatskoj. U Domovinskom ratu i (zaslugom HOS-a), stvorena je slobodna i demokratske država, baš onakva Hrvatska kakvu je oduvijek željela ogromna većina nacije.
Sloboda i demokracija u sebi podrazumijevaju težiti istini, koja će na kraju uvijek pobijediti laž i lažne simbole. Dok nitko ne slavi i ne veliča propalu NDH i poglavnika Antu Pavelića, već komemoriraju umorenim domoljubima od Titove zločinačke ruke, drugi pak nesmetano slave Tita kao osloboditelja Hrvatske! Narod će u konačnici u svojoj slobodi ispravno odlučiti kome povjerovati?
Kao što su ’41., vjerovali Stepincu-hrvatskoj kršćanskoj stijeni, isto tako su ’91. vjerovali Kuhariću. I jedan i drugi kao Petrova stijena, biti će kad-tad podignuti na čast oltara kao sveci Hrvatske katoličke crkve, koja i jest narod! Santo subito! Bez te dvojice svetih ljudi, bez njihove vjere i državotvornosti mi državu ne bi imali, a to je priznao i sam predsjednik Tuđman!
Svaka čast onima koji su se jučer po nesnosnoj vrućini opasnoj po zdravlje i život uputili u Sošice i Jazovku hodočastiti i pomoliti se brutalno umorenim domoljubima od Titove ruke u potrazi za istinom. Hvala i onima koji veličaju Tita, jer prije ćemo doznati istinu iz te dvije slike. Na toj drugoj strani te povijesne slike imamo one koji se prepoznaju u izjavi gradonačelnice Siska Ikić Baniček kao izaslanice predsjednika Milanovića. O tome je kratak osvrt na svom FB profilu dao Anto Đapić:
Svima koji imaju i najmanje političke simpatije prema Milanoviću, a smatraju se prosječno svjesnim Hrvatima, neka pogledaju i poslušaju što je u njegovo ime izgovorila i kako je izvrijeđala hrvatski narod ili barem njegov najveći dio, gradonačelnica Siska Ikić Baniček, na tzv. proslavi dana antifašizma u šumi Brezovica kod Siska!
33. spomen-pohod na Jazovku
Misu zadušnicu za sve žrtve ubijene i bačene u jamu Jazovka predvodio je u četvrtak 22. lipnja dr. mons. Juraj Batelja, prelat Njegove Svetosti i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog.
Mons. Juraj Batelja u propovijedi se osvrnuo na riječi evanđelja „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto?’“ (Iv, 14, 2) te upitao vjerujemo li da će Isus svakome koji vjeruje omogućiti boravak u tim stanovima. „Kad god sam dolazio na ovo mjesto, pitao sam se kako će oni koji su ubijeni u Žumberku i žumberačkim mjestima doći do tih stanova“, istaknuo je mons. Batelja.
Osvrnuo se i na susrete s mještanima toga kraja te podijelio njihova iskustva. „Imao sam prigodnu više puta razgovarati s ljudima iz ovoga kraja i oni su mi govorili: ‘Velečasni, ne vjerujte da je ovdje samo jedna jama. Ovuda, kraj naše kuće, kamioni su noćima i tjednima odvozili ljude iz karlovačkih i zagrebačkih bolnica i zatvora’. Sumnjam da je samo 814 ljudi bilo prevezano. Obveza je svih, a posebno onih koji vode sudbinu naroda, da ispitaju, istraže i vide gdje su ostale žrtve. Jer je, kako kažu stanovnici ovih mjesta, rijeka Kupčina tjednima krvava tekla“, istaknuo je mons. Batelja.
Ističući da su kršćani na grobove svojih pokojnika stavljali natpise: ‘preminuo u Gospodinu’, ‘preselio se u bolji život’, ‘toga i toga dana primio je poljubac Gospodnji’, mons. Batelja je rekao da je „teško napisati na koji su način ovi ljudi umrli, ali sigurno ne u osvetoljubivosti, jer je preko njihovih čela prešla krsna voda. Barem kod većine njih“.
„Mi živome Bogu, gospodaru života i smrti, preporučujemo kako vjernike laike, tako i ovdje ubijene svećenike te dovezene i ubijene časne sestre koje su u zagrebačkim bolnicama liječile ne samo domobransku vojsku ili pripadnike ustaških jedinica, nego i partizanskih. Kakva je to bila nagrada? Mi bismo danas ovdje mogli zdvajati, ali smo kao kršćani dužni opraštati i moliti kako za one koji su stradali, tako i za one koje su im nanijeli bol, rane i smrt“, istaknuo je.
„Gledamo našu hrvatsku stvarnost i koji put se čovjek pita je li nekome stalo do istine, želi li netko shvatiti tragediju i sudbinu ovoga naroda“, rekao je propovjednik te dodao da se kroz knjige i filmove pokušava izvrtati povijesna istina. „Ta povijesna istina je ovakva – u susretu Tita i Stepinca 4. lipnja 1945., nadbiskup je Titu rekao: ‘Gospodine predsjedniče, svaki život je vrijedna da bude poštivan. Toliko je ljudi stradalo i ubijeno je.
Nemojmo stvarati nove žrtve’. A Tito će njemu: ‘Ti se to zauzimaš za naše neprijatelje?’ A nadbiskup će njemu: ‘Gospodine predsjedniče, nisu ni svi grobovi u državi napunjeni ustaškim rukama’. I zato je platio – jer je pokušao razotkriti činjenično stanje i stvarnost koje mi ni danas nismo svjesni“, istaknuo je mons. Batelja.
Stojimo na svetom mjestu oko žrtvenika Gospodnjega, svjesni da je Gospodin naš pastir, naš vođa i njemu želim preporučiti sve one za koje danas molimo, poručio je propovjednik te dodao da svaki put kada dolazi na to mjesto promišlja o svima onima koji su preživjeli. Jedan od njih je, dodao je, Stjepan Brajdić.
Tko vjeruje u Boga i svete tajne, taj zna da na zemlji sve prestaje, ali da nebo ostaje, rekao je propovjednik. „I zato mi danas vjerujemo i želimo obnoviti svoju vjeru u Isusa Krista koji reče: ‘Ja sam put, istina i život’. To znači da, hodeći za Isusom, ne hodamo stranputicama života. Da, hodeći za Isusom koji je istina, ne želimo izvrtati stvarnost i utonuti u laž – kako povijesti tako i istine našeg vječnoga života i spasenja.
Na kraju, što je najvažnije, da vjerujemo Isusu, koji je život, da će i nama otvoriti vrata ne samo svojega srca, nego i raja – slave svoga nebeskoga Oca, i da ćemo se jednoga dana sastati tamo sa svima ovima koji su ne samo u ovoj jami ili u ovim žumberačkim jamama, nego prosuti diljem naše Domovine samo zato što su voljeli ovu zemlju i zato što se nisu mogli niti htjeli odreći je“, rekao je.
„Kada budemo silazili s ovoga brežuljka, okrjepljeni svetim tajnama vjere, kroz mrvičak ovoga kruha i kap presvete krvi Isusove, zakoračimo smjelije, odgovornije i ponosnije u život kako bismo izgrađivali našu lijepu Domovinu za koju su ovi ovdje položili život i, zajedno s njima toliki, ne samo branitelji, nego i nevini ljudi po našim selima kojima su spaljene kuće“, dodao je.
„Povijest može biti krivotvorena i činjenice mogu biti zlouporabljene. Sustavno smo u jednoj vrsti progona. Ohrabrimo se i iz vjerskih pobuda izgrađujemo svoju Domovinu i svoju Katoličku Crkvu“, zaključio je mons. Batelja. Prije početka mise, okupljeni Božji narod započeo je molitveni hod od centra Sošica prema jami Jazovka, moleći krunicu te pjevajući Marijanske pjesme.
Izvor: kamenjar.com
