Marko Franović (Tivat, 1941.), je hrvatski iseljenički građevinski poduzetnik, aktivist, nakladnik, podupiratelj domoljubnih i humanitarnih projekata i dobrotvor iz Sydneya, dobitnik je državne nagrade u Australiji 2010. za multikulturalni marketing. Danas je Franovićeva Boka Group vodeći poduzetnik u Australiji, u upravljanju imovinom i ugradnji prozora, čiji promet iznosi nekoliko milijuna dolara godišnje.
Rođen je u Boki Kotorskoj, u Tivtu 1941. godine. Djetinjstvo je proveo u ozračju pritisaka. Za sebe nije vidio nikakvu budućnost među komunistima, iako je za Bokelje Hrvate, na koje se stalno vršio i vrši pritisak da postanu Crnogorci ili Srbi, i bijeg u bilo kakvu Hrvatsku bio je jedna vrst spasa od takvih pritisaka.
Duboko ga je dojmio bijeg dvojice iz Boke 1951. godine. Završio je zanat s 18 godina. Po završenom zanatu pokušao je pobjeći iz onakve komunističke Jugoslavije. Prvi bijeg nije uspio, ali drugi bijeg 1960. je uspio. Na putu do Australije boravio je u kampovima u Trstu i Latini. Bježavši od Titova režima, izbjegao je iz Italije i završio u kampu za zadržavanje Bonegilla kod Alburyja.
Franović je uvijek bio samozatajan. Nesebično je višemilijunskim donacijama u australskim dolarima pomagao Hrvatskoj koja je trpila u ratu, pomagao je u Australiji tamošnjim hrvatskim crkvama, domovima i klubovima (u australskim dolarima, naravno), jedan od donatora hrvatskog veleposlanstva u Canberri.
Franović: “Spreman sam uložiti novac pa da se ta laž raščisti jednom zauvijek”
Svaki narod na svijetu ima svoju povijest. Svaki onaj koji je i najmanje bio u školi uz osnove matematike, tj. da su dva i dva četiri, učio je prvo osnovne stvari iz svoje povijesti. Svi smo mi učili u onoj državi povijest koju su napisali Jugoslaveni, Hrvati-Jugoslaveni i naši neprijatelji susjedi Srbi.
Sve u lažima tako da se mnogi i danas stide svoje nacije i svog hrvatskog naroda. To je najveća sramota jednog naroda da poslije 76 godina istu lažnu povijest uče naši mladi po školama jer u udžbenicima povijesti i danas piše da je npr. u Jasenovcu pobijeno 80 tisuća Srba.
To je najveća laž, dokazano je toliko puta, no nikada se nije ispravilo. Ja sam u stanju financirati da se ta laž raščisti jednom zauvijek. Nisam toliko bogat, no radim svaki dan pa uvijek nešto zaradim, dolar ili dva i spreman sam to uložiti u ovaj projekt istine o našoj povijesti.
To mi je želja i dužnost kao što bi trebala biti svakom Hrvatu koji je u stanju da tjera tu stvar da se dođe do prave istine i da svaki Hrvat bude ponosan na svoj narod i na svoju prošlost, a ne kako naša Vlada u Hrvatskoj radi sve obratno, ona se oglušuje na sve ovo.
Jugoslaveni i sinovi koljača i unuci koljača danas su na svim vodećim mjestima u Hrvatskoj.
Imamo mi puno malih TV postaja, ali imamo i državnu HRT koju svi u Hrvatskoj plaćaju, a koja širi propagandu više nego išta drugo i to uvijek za vodeće stranke koje god bile u to vrijeme kada su na vlasti.
Trebaju se dakle suočiti povjesničari kao što su npr. dr. Josip Jurčević, Stjepan Lozo, Igor Vukić, Roman Leljak s jedne strane, a s druge neka budu Ivo Goldštajn, Markovina, Ognjen Kraus i slični. Neka sjednu za stol i neka se pokažu podaci i suoče se s argumentima i dokazima.
No, ti lažni povjesničari nemaju dokaza za svoje tvrdnje, a naša država kao što je rekao nekadašnji predsjednik Ivo Josipović, treba omogućiti da svaki čovjek treba biti dostojno pokopan i imati i znati gdje mu je grob. Zašto se to već jednom ne istraži da ih se sve pristojno pokopa i da jednom zasvagda završimo s tim lažima oko naših pokojnika i naše povijesti?
Naše političke vođe to nažalost ni najmanje ne zanima. Koliko su i kako ti jugopovjesničari spremni za raspravu vidjelo se nedavno u Novinarskom domu u Zagrebu kada je Ivo Goldštajn nasrnuo na saborskog zastupnika Antu Prkačina samo zato što je htio razgovarati o povijesnim temama.
Naši ljudi nažalost ne izlaze na izbore, gledajući na sve što se događa oko njih ljudi često misle i osjećaju – pa za koga ću ići glasovati. Ne želim sada komentirati aktualna događanja u Domovinskom pokretu i ostavku Miroslava Škore, no i to je nažalost nešto što će među naše birače uvesti samo još veću pomutnju.
Imamo toliko krasnih domoljuba i toliko pametnih i sposobnih ljudi, ali nažalost oni stoje sa strane. Valja nam se uključiti u borbu da se u Hrvatskoj napokon počne tumačiti ispravna Hrvatska, a ne lažna povijest.
Marko Franović, Domovina/Dijaspora.hr
