Čestitam svima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
Danas 06.08.2023.god. 31. je godišnjica pogibije pripadnika 1.ps,4.pb,4gbr , u izravnoj pješačkoj borbi, na prvoj crti bojišnice poginuo je pok. Zoran Slugan.
On je jedan od mnogih koji nažalost nisu dočekali Dan pobjede, ali njihovi životi su ugrađeni u temelje Dana pobjede i temelje naše domovine.
Namjera mi je podsjetiti sve nas na iznimnu hrabrost, domoljublje i hrabro srce pok.Zorana u paklu rata dubrovačkog zaleđa.
U to vrijeme bili smo naoružani jako skromno i imali na suprotnoj strani srbočetnike, dio crnogorskih četnika i bivšu JNA sa neograničenim resursima u streljivu i naoružanju.
Kao satnija dobili smo novu zadaću ,uzeti dominantne kote iznad malog sela Nevada.
Budući da nam to nije bila prva zadaća ovdje, znali smo otprilike što nas čeka.
Svatko od nas znao je da se možda neće vratiti živ.
Kao pješaci nismo razmišljali o samoj svrhi te zadaće, pretpostavljali smo da je namjera razvući njihove snage i sa tih kota nadzirati neke od cesta koje kroz Popovo polje vode u Trebinje.
Kao satnija podijeljeni smo u tri napadačke grupe, svaka sa svojom zadaćom.
Ulazak u teren bio je jako težak, nekoliko sati pješačenja po teškom terenu i visokim ljetnim temperaturama.
Ključno za prvi dan bilo je dobro izviđanje, lociranje njihovih položaja i utvrđivanje pravaca kojima ćemo im prići.
Prespavali smo na terenu, svaka grupa na svom pravcu.
Ujutro nam javljaju da će nam se priključiti pok.Zoran Slugan.
Naime, on je zbog blagdana “Gospe od Anđela ” bio slobodan, dan kad smo ušli u teren dolazi u našu bazu, “Vrtove Sunca” u Orašcu.
Mogao je pričekati rasplet događaja i sačekati nas u bazi, ali on je izabrao biti sa svojima na prvoj crti u izravnoj borbi.
Dobio sam zapovijed spustiti se dio puta i uvesti ga teren.
Priključio se našoj borbenoj grupi, sa jakom željom da se priključi svom pješačkom vodu, koji je po teško terenu sat- dva pješačenja udaljen od nas.
Sudbina, slučajnost, kako god to nazvao, u grupi gdje su ljudi s kojima je pok. Zoran od samog početka jedan pripadnik je na teškom terenu “uganuo” zglob noge.
Dobivam zapovijed priključiti Zorana njegovima, a pripadniku koji ne može potpuno samostalno ni, hodati pomoći na težem dijelu terena, dalje će sam prema sanitetu.
Nisam ni slutio da je to zadnji put da vidim pok.Zorana živog.
Vratili smo se u svoje grupe, moju grupu su taj dan locirali njihovi minobacači. Taj dan
proživjeli smo pravi pakao rata u dubrovačkom zaleđu.
Krenuli su minobacački plotuni, mine padaju oko nas. Čujemo ispaljenje novih, ne znaš je li to možda baš “tvoja”.
Čuješ zujanje gelera,miris baruta i prašine.
Ležiš iza svog kamena i čekaš, moliš “Oče naš “.
Došao je sumrak, svi smo na broju,osjećaj olakšanja.
Ujutro ide naš napad, brzo saznajemo da imamo mrtvog u susjednoj borbenoj grupi.
Kompletna borbena grupa je u teškom položaju, pod paljbom su pješačkog naoružanja i minobacača 60 mm ,manjeg dometa.
Petorica iz moje grupe po zapovijedi idemo prema njima.
Nakon probijanja kroz teški teren, ispod same kote vidimo dvojicu naših.Teren oko njih izrovan je od minobačke vatre, oni su potpuno prašnjavi i umorni.
Uspjeli su izvući mrtvo tijelo našeg pripadnika koje je kod njih na šatorskom krilu.
Pitam: “ko je”
Kažu mi:Zoran Slugan je.
Gledam ga mrtvog , kroz glavu mi prolazi tisuću misli. Sve se brzo događa, ponovno minobacači koji su nas vjerojatno uočili pri dolasku stvaraju pakao oko nas.
Novi zadatak je izvući njegovo već ukočeno tijelo .
Moramo koristiti teški, neprohodni teren jer ćemo tako biti manje uočljivi njihovima koji navode minobacače.
Bilo je to nekoliko paklenih sati.
Težina mrtvog ukočenog tijela, neprestana minobacačka paljba, teški teren, ljetne visoke temperature.
Noć nas je uhvatila kod nekakvih malo viših stabala.
Iz brigadne logistike će ujutro doći po Zoranovo tijelo, stabla su dobar orijentir.
Stavljamo tijelo pok.Zorana u sredinu, između nas, na smjenu ćemo stražariti do jutra.Duga noć, jedan od naših pripadnika koji je tu ima tek 19 godina, ja za koji dan imam 21.rodendan, ostali su također u ranim 20-im.
Noć za beskonačno razmišljanje o pok. Zoranu.
U vremenu kad su mnogi vojno sposobni “domoljubi ” izabrali ostati kući ili napustiti RH, pok.Zoran Slugan ni slučajno nije želio ostati u bazi želio je biti sa svojima, sa “prašinarima” na prvoj crti u izravnoj borbi.
U vremenu kad su mnogi koristili situaciju za steći što bolji položaj u politici, društvu i slično on je izabrao biti sa svojim na položaju iznad malog, već tada nenaseljenog sela Nevada.
U vremenu kad su mnogi nečasno bogatili Zoranovo bogatstvo je bila slobodna RH.
Ujutro dolazi pomoć, jedan dio nas se vratio na položaj, jedan dio i dalje još nekoliko sati nosi mrtvo tijelo do mjesta gdje je vozilo saniteta.
Dobili smo smjenu, dobili smo nekoliko dana za otići doma. Za nas preživjele to je izgledalo kao odlazak u neki drugi “paralelni svijet “.
Nismo ni slutili da nas čeka još više od 3.godine krvavog rata i da još mnogi neće dočekati Dan pobjede.
Sad sa odmakom od 30-godina nismo ni slutili da će sa našom krvlju stečenom domovinom vladati sprega jeftine politike i nažalost u većini slučajeva nečasno stečenog novca.
Nadam se da će ovih nekoliko rečenica oživiti uspomenu na pok. ZORANA i sve druge branitelje čiji su životi ugrađeni u temelje naše domovine i temelje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja.
Ante V./VETERANI 4. GARDIJSKE BRIGADE
