Usprkos tome što će duh ovog našeg progresivno-represivnog vremena reći, majčinstvo predstavlja utjelovljenje nekih od najvrjednijih ljudskih vrlina – onih vrlina koje svojom neoskvrnutom vezom s Dobrim nadilaze okvire ljudskoga koje ih utjelovljuje.
Majke simboliziraju najčišću moguću inkarnaciju nesebičnosti, požrtvovnosti, hrabrosti i snage. One su vrlo vjerojatno jedine osobe za koje s neupitnom sigurnošću možemo reći da same sebi ne dolaze prve; da su svaki dio svog bića spremne dati za dobrobit drugoga; da su odluku o takvom davanju cijelog sebe spremne donositi na dnevnoj bazi; da za tu požrtvovnost ne očekuju ništa zauzvrat, čak ni izvanjsku potvrdu da je ono što čine hvalevrijedno. Ne – one jednostavno čine. Svaki dan, svaki sat i svaku minutu.
Njih nitko neće priupitati jesu li u pojedinim trenucima spremne nanovo polagati svoju žrtvu, jer je svima jasno da indiferentna priroda sa svojim zahtjevima ne čeka nikoga, odnosno da majčinski zadaci jednostavno moraju biti odrađeni, čak i na one najgore dane na koje bi radnik uzeo bolovanje, a prijatelj ili drugi član obitelji odmor u svom samostalnom miru.
Dužnosti majki ne mogu čekati; ako ih ne odrade one, neće ih odraditi nitko. Takva požrtvovnost “bez računa” uistinu je jedinstvena i najjasnije vidljiva upravo u majčinstvu. Usuđujemo se reći da smo kod njih vidjeli najveće ljudsko herojstvo – ne samo kroz ekstremne slučajeve kao što je porod i posljedično iskazivanje nadljudske snage, već i kroz običnu svakodnevicu u kojoj čine ono što majke čine, a mi često uzimamo zdravo za gotovo.
Majke donose život na svijet kroz nepojmljivo težak proces. Majke podižu taj život, svjesno donoseći odluku o njegovoj primarnosti čak i nad samima sobom. Majke usađuju vrijednosti u svoje potomke, odgajaju ih i s njima grade odnos kakav se ne može usporediti ni sa čim drugim – odnos koji je baziran na čvrstoj evolucijskoj podlozi te nadograđivan kroz cjeloživotnu ljubav. Jednom kada postanu majke, one to nikada ne prestaju biti; njihova će djeca odrasti, no zauvijek će ostati njihova djeca, koja usprkos svemu što život baci pred njih znaju da postoji barem jedna osoba na ovom svijetu na koju uvijek mogu računati i koja će njihovu dobrobit uvijek stavljati na prvo mjesto.
O majkama se danas ne govori često jer njihova herojska djela nisu glamurozna, a njihova ih priroda čini takvima da svoje vrline neće na sve strane signalizirati. Čini se kako smo kao društvo njihovo herojstvo prestali prepoznavati zato što ne gledamo dovoljno nisko; zato što se umjesto na svakodnevicu od koje je život većinski izgrađen fiksiramo na nekakve bravurozne minorne trenutke ili sporedne životne sfere, koji imaju moć preusmjeriti život, no nemaju moć izgraditi ga i činiti njegove temelje. Majčinska će nam ljubav, primjerice, omogućiti prvi i krucijalan doticaj s toplinom života, koji ćemo nažalost zatim zaboraviti ili ga uzimati zdravo za gotovo zbog proste činjenice da je on uvijek bio tu, odnosno zato što, ako imamo sreće, ne znamo za život u kojem ga nije bilo.
Naravno, zbog ogromne uloge koje odigravaju u životima svojih potomaka, majke su nerijetko rigorozno i minuciozno prosuđivane. Društvo često od svake njihove mane i pogreške čini planinu, koju će poneki iskoristiti kao opravdavanje za svoje vlastite grijehe i propuste. Njihove se, dakle, vrline uzimaju kao datost, a njihove se mane skrupulozno analiziraju. Tko bi htio jednu tako “nepovoljnu” ulogu? Tko bi htio u tišini činiti herojstvo, davati cijeloga sebe i ne obazirati se na to hoće li se za to davanje ikada čuti i jedan minoran “hvala”? Samo one koje su spremne na to da se od njih traži sve – da u jednom trenu budu spremne skočiti na svaku potrebu svog djeteta, a da u drugom budu dovoljno hrabre kako bi to dijete mogle pustiti u nesiguran i kaotičan svijet.
Majka je s razlogom jedan od fundamentalnih arhetipova naše civilizacije. Ona je ono što zanemarujemo jer je uvijek prisutno, a bez čega je civilizacija kao takva, a pogotovo civilizacija bazirana na empatiji, požrtvovnosti i nesebičnosti nemoguća. Rađajući djecu i pripremajući ih za egzistenciju, majke uvelike rađaju i civilizaciju. Ne treba ih pritom apstrahizirati u nekakve utilitarne društvene simbole, već ih promatrati kao ono što nekim od najvećih ljudskih vrlina daje život, herojski ih realizirajući u njihovom besprijekornom obliku.
Izvor: sapereaudecro.blogspot.com
