”Sjednice odbora uvijek se održavaju radnim danom tijekom redovnog radnog vremena, gotovo uvijek prije 14:30 sati. To su termini koji su neprihvatljivi ljudima koji su u radnom odnosu i radno im je vrijeme od 8 do 16 h. Aktivistima to paše, oni ne rade ili rade neredovito i izvanredno u “kliznom radnom vremenu”.” komentirao je Goluža današnje napise u medijima o ”neradu” oporbenih zastupnika u Zagrebu.
Prema statistikama zagrebačke Gradske skupštine oporbeni zastupnici sudjeluju na manje od 50 posto sjednica Gradskih odbora. Postoji 25 takvih radnih tijela na kojima se raspravlja i daje mišljenje o gorućim pitanjama, aktima i prijedlozima odluka, ususret održavanju Skupštine.
Zastupnike na dolazak ne motivira ni 16 tisuća kuna naknade godišnje na koju imaju pravo zbog sudjelovanja u Skupštini, a tablicu s ukupnim brojem izostanaka s odbora predvodi Mislav Herman (HDZ) s njih 47, slijede ga Slaven Dobrović (Domovinski pokret) s 32, pa Trpimir Goluža (Most) i Mario Župan (HDZ) koji ih imaju po 29, te top pet zatvara nezavisna zastupnica iz kluba Stranke rada i solidarnosti, Višnja Fortuna s 28… piše danas Jutarnji list.
Navedeni članak je na Fb komentirao prozvani gradski zastupnik Trpimir Goluža:
”NERAD ili neobjektivno novinarstvo u službi gradske vlasti Grada Zagreba ?
Gradska vlast u suradnji s predsjednikom Gradske skupštine Grada Zagreba učinila je sve da obezvrijedi rad Gradske skupštine i njenih odbora, a sad se potrudila da ta njihova rabota bude selektivno prikazana u javnosti kroz tobožnji nerad oporbenih gradskih zastupnika.
Istina je da gradska vlast ne želi jaku, neovisnu Gradsku skupštinu u kojoj će se argumentirano preispitivati njihove politike. Draža im je podanička Skupština u kojoj se uz što manje rasprave nekritički prihvaćaju prijedlozi gradske vlasti i jednako tako odbijaju prijedlozi oporbe.
To im uspjeva zahvaljujući simbiozi Tomaševića i Klisovića.
Sjednice odbora uvijek se održavaju radnim danom tijekom redovnog radnog vremena, gotovo uvijek prije 14:30 sati. To su termini koji su neprihvatljivi ljudima koji su u radnom odnosu i radno im je vrijeme od 8 do 16 h. Aktivistima to paše, oni ne rade ili rade neredovito i izvanredno u “kliznom radnom vremenu”.
Moj pisani prijedlog za održavanjem sjednica odbora nakon 15 h predsjednik Skupštine nije prihvatio jer bi u tom slučaju morao “plaćati prekovremeni rad ili preraspodijeliti radno vrijeme zaposlenicima Stručne službe Gradske skupštine.”
Po Klisoviću gradski zastupnici trebaju služiti zaposlenicima Gradske skupštine, umjesto da je obratno.
Na sjednicama odbora brzinski se bez ikakve rasprave prolaze točke dnevnog reda predstojeće sjednice Gradske skupštine koje su u djelokrugu rada odbora. Puka formalnost, čisti gubitak vremena. Atak na zdrav razum!
Povrh toga, mišljenje odbora posve je neobvezujuće za Gradsku skupštinu. Podržao odbor nešto ili ne podržao, sasvim svejedno je. Odluka je na Skupštini.
A kako predsjedajući pojedinih odbora doživljavaju važnost odbora kojima predsjedaju najbolje govori činjenica koliko često na sjednici Gradske skupštine obrazlažu stav svog odbora. Nikada ili gotovo nikada.
Od više stotina prilika za predstavljanje stava svog odbora iskoristili su samo par. Oni dobro znaju da su odbori samo paravan za provođenje Možemovske politike.” napisao je Goluža.
