“Samo činjenice”, stoji odmah na vrhu istaknuto kada se otvori web stranica faktograf.hr, hrvatski portal osnovan za provjeru točnosti informacija i borbu protiv “lažnih vijesti”. I zaista rade svoj posao te provjeravaju navode i utvrđuju njihovu točnost i obrazlažu je, ali problem nastaje onda kada je ta provjera točnosti usmjerena tek na jednu grupaciju, u ovom slučaju na mahom portale i javne osobe deklarirane kao “desne” što dovodi u pitanje nepristranost i samog Faktografa. Pitanje glasi: tko provjerava provjeravatelje?
Na to pitanje znamo odgovor, a on glasi – nitko. Kako smo već pisali, pokretanje portala Faktograf bio je jedan od najvažnijih projekata GONG-a, a nastao je u suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom. Od pretprošle godine jedini nakladnik portala je GONG.
Taj portal nudi i svojevrsno objašnjenje za tezu kojom ih desnica često karakterizira kao pristrane “fact-checkere” jer razotkrivaju laži desničara, ali ne i ljevičara pa tako u tekstu kojim odgovaraju na napad kojeg je potpisao kolumnist Jutarnjeg lista Đino Kolega stoji:
“Istovremeno, rezultati različitih istraživanja više su puta pokazali da politički akteri koji u javnosti nastupaju iz ‘desnih’ pozicija naprosto učestalije u javni prostor iznose netočne tvrdnje, nego što to čine ‘ljevičari’ (1, 2, 3). Drugim riječima, ako fact-checkeri češće razotkrivaju neistine koje u javni prostor iznose ‘desničari’, to je uzrokovano fenomenološkim obrascem u kojem jedna strana političke debate ima nonšalantniji odnos prema činjenicama (administracija bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa – utjelovljenje ere post-istine – za svoje je laži čak skovala sintagmu ‘alternativne činjenice’)”.
Ne ulazeći u istinitost ovih tvrdnji, postavljamo pitanje zašto je Faktograf još u ožujku ove godine premijera Andreja Plenkovića prozvao da svoju poziciju koristi za prikrivenu HDZ-ovu kampanju za lokalne izbore, iako je bilo jasno da istu stvar radi i predsjednik Zoran Milanović, međutim potonji nije bio tema kojom se bavio Faktograf. Evidentno je da u posljednjih mjesec dana ni jedan ni drugi ne mogu sakriti svoju uključenost u kampanju s obzirom na to da su se razletjeli po cijeloj “lijepoj našoj”.
Milanović bi od strane Faktografa definitivno mogao biti tema zbog cijelog niza svojih izjava i radnji kojima proziva aktere u javnom životu, a iza kojeg stoje različiti motivi, međutim taj portal je očito odlučio da ih neće “razmontirati” i time predsjedniku stati na žulj.
Da se Faktograf još prije opredijelio, govore i njihovi tekstovi koje smo analizirali početkom prošle godine netom prije drugog kruga predsjedničkih izbora kada je taj portal ocijenio da je kandidat Zoran Milanović odnio veliku prevagu u debati nakon prvog sučeljavanja na RTL-u, a i svom tekstu branili su i Milanovićevu gospodarsku politiku. Prije toga smo pisali i o povezanosti SDP-a i GONG-a kao njihove produžene ruke.
Nakon SDP-a, još ljevije?
Čini se da je nakon SDP-a, a to zaključujemo po tome što se njima gotovo uopće ne bave u svojim tekstovima, Faktograf nastavio koketirati s ljevicom, a jasno je to i po količini tekstova u kojima brane kandidata Zeleno-lijeve koalicije.
Ono što se moglo primijetiti u kampanji za drugi krug lokalnih izbora ove godine je potpuna fokusiranost Faktografa na Zagreb, iako se bespoštedna borba odvija i u Splitu, Rijeci i u Ličko-senjskoj županiji, ali i drugdje, o čemu se na Faktografu nisu osjetili ponukanim da pišu.
Iako u svega jednom tekstu kažu da Tomislav Tomašević neutemeljeno optužuje Miroslava Škoru da ga financiraju Rusi, portal se uglavnom bavi napadima na čelnika Možemo! o čemu svjedoči ne jedan tekst, već nekolicina s vrlo bombastičnim naslovima; “Protiv Tomaševića se vodi najveća digitalna dezinformacijska kampanja u povijesti hrvatske politike”, “Škoro laže da pola liste Možemo! radi za Grad Zagreb i živi u gradskim stanovima”, a tome dodajmo i ovaj: “Facebook vrvi od dezinformacija usmjerenih protiv Tomaševića i platforme Možemo!”.
Što se tiče samih lokalnih izbora, u Faktografu se nisu osvrnuli ni na dovođenje u upit doktorata HDZ-ovog kandidata za splitskog gradonačelnika Vice Mihanovića koji je najavio tužbu protiv Indexa, niti su pisali o teškim riječima između riječkih kandidata Marka Filipovića i Davora Štimca. Naime, Štimac svog oponenta proziva za financijske malverzacije, a tvrdi da su on, njegova obitelj i suradnici pod pritiscima te izloženi napadima od strane SDP-a koje je Filipović okarakterizirao kao klevetu. Tu je i sukob Ernesta Petryja i Darka Milinovića koji se bore za čelno mjesto u Ličko-senjskoj županiji.
Tomašević ‘neutemeljeno optužuje’, a Škoro ‘laže’
Iako je jasno da se svugdje koristi prljava kampanja u samoj završnici lokalnih izbora, Faktograf je našao za shodno detaljno analizirati tvrdnje Miroslava Škore i Zvonimira Troskota za koje piše da “propagiraju teoriju zavjere prema kojoj iza Tomislava Tomaševića, anketnog favorita u izborima za gradonačelnika Zagreba, stoje skrivene elite s tajnim planom obnove Jugoslavije”.
I dok prema Faktografu Tomašević “neutemeljeno optužuje”, a Škoro “laže”, može se zaključiti da je i ovaj put, kao i u slučaju Zorana Milanovića, Faktograf očito izabrao stranu. Tome u prilog ide i činjenica da onaj koji “provjerava” ipak ne koristi politički korektne izraze, već u svojim tekstovima itekako koriste vrijednosne sudove kako bi stranu koju seciraju dodatno diskreditirali.
Za portal priznajem.hr primjerice navode kako je riječ o portalu poznatom po “objavljivanju dezinformacija” iako svoju tvrdnju o tome nisu obrazložili pozivanjem na prethodno napisane tekstove. U navedenom članku (“Kruži nevjerodostojna anketa prema kojoj Škoro ulazi u drugi krug izbora u Zagrebu”) njihovu anketa po kojoj Škoro pobjeđuje u drugom krugu, proglasili su irelevantnom iako smo gotovo sigurni da nije jedina sporna koja je objavljena, a o relevantnosti anketa rađenih uoči izbora već smo se mogli uvjeriti još za parlamentarne izbore prošle godine. Naime, većina anketa SDP-u je predviđala dobar rezultat iako je na dan izbora bilo jasno da su doživjeli opći potop.
Ankete uoči prvog kruga lokalnih izbora nisu ponovile taj “gaf”, sve do jedne su favorizirale Tomaševića, dok je drugi krug svako malo pripao drugom igraču. Ankete očito nisu precizne i iako je to definitivno samo “pomoćni alat” ili bi barem to trebao biti (neosporno je da ima utjecaj na birače), bilo bi zanimljivo da Faktograf primjerice napravi detaljnu analizu načina na koji se izrađuju ankete i tu uvrsti one koje su “podbacile” ili imale tek tzv. “propagandnu” svrhu umjesto da se usmjeri samo na one, kako ih često nazivaju, s “opskurnih” portala.
I tu je taj prostor kojeg sebi Faktograf ostavlja kako bi radio razliku između “lijevih”, koje favorizira i stavlja u elitni razred i “desnih”, koje često, nekada i nepravedno, ocrnjava i proglašava irelevantnima, lažnima i neistinitima. Time, da se vratimo na tvrdnju s početka teksta kako istraživanja pokazuju da su dezinformacijama češće skloni oni “desni”, i sami iscrtavaju i svrstavaju se u fenomenološki obrazac djelovanja kao “fact-checkera” koji checkiraju samo one koji su “prigodni” i čije difamiranje odgovara naručiteljima ili točno određenoj političkoj opciji.
