Jeste vidili kako su nas doveli u red?
Nitko živ više ne raspravlja o tome je li zemlja ovakva ili onakva.
Ravna. Kriva. Okrugla. Kockasta.
Jer je svima sve … ravno.
Sada su u điru afere.
Jesenske.
Koje će brzo vjetar raznijeti.
Kao lišće uvelo.
Ali dobro dođu za “distraction”.
Recimo korupcija.
Mo’š mislit..
Janaf.
HEP.
Piše: Ivica Ura Ursić
Čim je takva tema udarna budite sigurni da se sprema nešto puno, puno ozbiljnije. Opet će nas napasti Borgovci. Nisu dugo.
I dok mi budemo “raspravljali” potpisati će se neki novi “marakeš”… usvojiti će se neka nova djeca a da ih nitko nije pitao žele li ili ne žele odrasti u okružju homoseksualaca… iseliti će iz Hrvatske još nekoliko stotina obitelji… maske ćemo nositi… cjepivo primiti…
I tražiti ćemo još.
Za dišpet!
…………………………………………………………………………………………………………..
Ma puna mi je kapa svega.
Govore mi budi tolerantan. To znači ako imaš drugačije mišljenje od većine – šuti. Ili mijenjaj mišljenje. Prilagodi se. Pametan budi. Tko muči dva uči. Nemoj se zamirit’.
Uistinu ne zanima me oblik zemlje. Ni malo.
Povremeno pogledam Elvisa Dusparu jer on to sa žarom zagovara. Ma ni knjigu „Krug zemaljski“ nemam.
Dobro, priznajem, radije trčim Marjanom – po ravnome.
Ne trči mi se „priko Sedla“.
Ali brate danas ti ne gine Prokrustova postelja na kojoj će te dovesti na “pravu mjeru” kako bi te uvjerili da si jedan od rijetkih primitivaca u 21. stoljeću.
Nerazuman, poremećen, zaostao… jer ti je zemlja ravna.
Jer ti se ne pouzdaješ u znanost.
A to je neoprostivo.
Nego zašto bih se ja trebao pouzdavati u znanost?
Ja se pouzdajem u Boga svemogućega i u nekoliko osoba iz mojeg neposrednog životnog okružja … i to je to.
Koja znanost?
Kada sam umirao znanost je digla ruke od mene i izašla iz vlaka mojega života. „Žao mi je (reče znanost) ali od ove postaje morate dalje sami. Ja ovdje izlazim.“
Srećom Bog mi je obećao da će biti uz mene do kraja.
Na svim mojim postajama.
Križnog puta.
Koja znanost?
Ona koja je do jučer tvrdila da život ne počinje začećem?
Ona koja šutke gleda kako nastranost postaje općeprihvaćen stil života.
Ona koja uvodi eutanaziju na mala vrata.
Ona koja tvrdi da je život počeo iz beživotne materije.
Ona koja našu djecu prisiljava učiti teoriju (!) evolucije.
Koja znanost?
Ona koja preko svojih vračeva prodaje neprobavljivu laž kako je na pragu otkrića seruma besmrtnosti.
Ona koja klonira i genetski modificira.
Ona koja nam je natakla djeci brnjice i koja više vodi računa o 200 umrlih od virusa nego o 6.000 umrlih od karcinoma na 12.000 stanovnika?
Ona koja se želi igrati Boga i koja sve više postaje sredstvo porobljavanja čovječanstva za korist multinacionalnih kompanija.
Je li zemlja ploča, sfera, kukumar ili palačinka – baš me briga.
Briga me je kakav je moj život na toj zemlji.
Briga me je kako živi moja obitelj. Moj narod. Moj bližnji.
Spasenje moje duše ne ovisi o obliku zemlje na kojoj živim.
Ovisi o milosrđu njezinog tvorca.
Onoga koji mi je ostavio jedini potrebni priručnik za život na njoj.
Bibliju.
Ali govore mi da ne trebam shvaćati Bibliju doslovno.
Tumače mi da u ono vrijeme nije bilo kazetofona i da mi ne znamo točno što je to Isus govorio.
Savjetuju mi da neke dijelove Biblije treba shvaćati metaforički.
Ali zato bih znanost morao shvaćati – doslovno.
Inače sam „bezumnik“. I „poremećen“.
E pa od danas je za mene zemlja – RAVNA!
I oprez mogla bi vas zaraziti moja – nerazumnost.
Eto, tko nije znao šta je to DIŠPET – sada zna.
(tekst iz 2018.)
