Dr. sc. Nikola Banić i dr. sc. Mladen Koić s knjigom “Jasenovački popis – Lažne žrtve” su neopterećeni poviješću i ideologijom, čistog srca i zdravog razuma, zahvaljujući svojoj struci uočili brojne ‘nelogičnosti’ glede ‘jasenovačkih popisa’ i nevjerojatnom strpljivošću otkrili ‘jasenovačke laži’ koje već osam desetljeća svakom novorođenom Hrvatu utisnu na čelo žig ‘genocidan’.
Kao rezultat višegodišnjih istraživanja podataka iz Poimeničnog popisa žrtava KL Jasenovac 1941. – 1945. s mrežne stranice Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac , objavljena je knjiga autora Nikole Banića i Mladena Koića pod naslovom „Jasenovački popis – Lažne žrtve“.
Obojica (Nikola Banić i Mladen Koić) doktori znanosti, neopterećeni poviješću i ideologijom, čistog srca i zdravog razuma, zahvaljujući svojoj struci uočili su brojne ‘nelogičnosti’ glede ‘jasenovačkih popisa’ i nevjerojatnom strpljivošću otkrili ‘jasenovačke laži’ koje već osam desetljeća svakom novorođenom Hrvatu utisnu na čelo žig ‘genocidan’.
Knjiga ima 792 stranice s 1.258 fusnota tako da se mogu provjeriti navodi iz knjige.
Mit o Jasenovcu kao zloglasnom logoru smrti počeo se kreirati još tijekom Drugog svjetskog rata. Nije bio jedini, ali je jedini preostali. U procesu znanstvenog razotkrivanja jasenovačkog mita bio je potreban drukčiji pristup od uobičajenog povjesničarskog gdje pojedinac ručno pregledava i obrađuje podatke.
U istraživanjima koja su temelj podataka za ovu knjigu korištene su metode masovne usporedbe javno dostupnih baza podataka, ali i ciljanih dubljih obrada specifičnih slučajeva. Time je ujedno svima omogućena provjerljivost podataka i dokaza o Jasenovcu kao masovnoj prevari.
MASOVNA PREVARA
U praksi to znači da se u knjizi pokazuje i objašnjava kako je mrežni popis JUSP-a Jasenovac masovna prevara budući da sadrži tisuće lažnih žrtava, odnosno osoba za koje se nedvosmisleno može pokazati da nisu stradale u Jasenovcu, već negdje drugdje, da su preživjele rat, da su umnožene na popisu ili da nikad nisu ni postojale. Pri tome je jasno prikazano da se ne može raditi o slučajnim pogreškama, a dodatno su ispitana i statistička svojstva cijelog popisa koja su pokazala kako je popis podatkovno neuvjerljiv. Ništa sličnoga nije bilo utvrđeno kod nekih drugih sličnih popisa žrtava ili progonjenih osoba, a analizirane su tisuće popisa ratnih žrtava. Primjenom inženjerskih metoda iz znanosti o podacima došlo se do rezultata koji ne ovise o subjektivnim interpretacijama, nego su utemeljeni na činjenicama i postignuti su pouzdanim metodama, a ne proizvoljnim nagađanjima.
MANIPULACIJE ŽRTVAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA I MIT O JASENOVCU
Skoro svi rezultati objavljeni u knjizi su ponovljivi i provjerljivi bilo kojem zainteresiranom čitatelju budući da se temelje na javno dostupnim izvorima podataka kao što su digitalne baze javnih ustanova (Yad Vashem, Američki muzej holokausta, arhiv Arolsen), popisi žrtava njemačkih, talijanskih i srpskih logora, jugokomunistički i srpski popisi žrtava, zapisi osoba pokopanih na grobljima, osmrtnice, povijesne knjige s popisima žrtava različitih događaja Drugog svjetskog rata, biografski leksikoni, enciklopedije, novinski zapisi, videozapisi s mrežnih usluga kao što su YouTube te drugo.
Posebno se pažnja davala tome da glavni javno dostupni mrežni izvori budu arhivirani tako da mogu biti dugotrajno dostupni.
Nakon ove knjige ‘Jasenovački popis – Lažne žrtve’ ništa više neće biti kao što je bilo, jer vrijeme više nije zaustavljeno u 1945. i upravo je počelo ponovo teći.
Ne moramo naglasiti da bi knjigu morali uvrstiti u obveznu literaturu na fakultetima koji obrađuju Drugi svjetski rat, na vojnim akademijama u dijelu tajnih službi i svugdje gdje se istina suprostavlja lažima.
