Još jednom smo se uvjerili da je bez stalne (i beskrajne) sigurnosne zaštite ECB-a Frankensteinovo čudovište zvano Europska (fiskalna Dis)unija osuđeno na propast. Ovaj tjedan nas je bivši predsjednik ECB-a Mario Draghi podsjetio upravo na to kad je pozvao EU da uloži dodatnih 800 milijardi eura (884 milijarde dolara) godišnje i obveže se na redovito izdavanje zajedničkih obveznica kako bi EU blok bio još bolji i konkurentan Kini i SAD-u.
U svom dugo očekivanom izvješću o konkurentnosti Europske unije (link ovdje), Draghi je pozvao Europu da “razvije svoje napredne tehnologije” (nejasno koje su to: možda kulturno prisvajanje od integracije 10 milijuna muslimanskih imigranata u prošlom desetljeću), izradi plan za ispuniti svoje klimatske ciljeve i potaknuti obranu i sigurnost kritičnih sirovina, označavajući zadatak “egzistencijalnim izazovom” jer “ako Europa ne može postati produktivnija, bit ćemo prisiljeni birati. Nećemo moći odjednom postati lider u novim tehnologijama, svjetionik odgovornosti za klimu i neovisan igrač na svjetskoj pozornici. Nećemo moći financirati naš društveni model. Morat ćemo smanjiti neke, ako ne i sve, naše ambicije.”
Kako bi postigao svoj predloženi cilj, Draghi je rekao da će Europa morati potaknuti ulaganja za oko 5 postotnih bodova BDP-a bloka kako bi transformirala svoje gospodarstvo tako da može ostati konkurentno. Nepotrebno je reći da ovo nije samo bez presedana – za usporedbu, dodatna ulaganja predviđena Marshallovim planom između 1948.-51. iznosila su oko 1-2% BDP-a godišnje – to se jednostavno neće dogoditi bez velike globalne krize koja će učiniti panična reakcija na pandemiju covida blijeda u usporedbi.
Ukratko, Europa je kuhana osim ako ne pokrene najveći skok potrošnje u svojoj povijesti, nadmašujući čak i Marshallov plan nakon Drugog svjetskog rata, plan koji bi također zahtijevao prilično konstantan QE (kako bi se unovčio sav novoizdani dug) i slao zlato i kriptovalute u dosad neviđene uzvisine.
“Prvi put od Hladnog rata moramo se istinski bojati za svoje samoodržanje”, rekao je Draghi novinarima u ponedjeljak u Bruxellesu.
“Razlog za jedinstveni odgovor nikada nije bio tako uvjerljiv i uvjeren sam da ćemo u našem jedinstvu pronaći snagu za reformu.” A pod “snagom” je mislio na pravu krizu koja će dati svjetlo onome što će biti rekordna lavina potrošnje i značajno zaduživanje.
Draghijevo izvješće navodi da je gospodarski rast EU-a konstantno sporiji nego u SAD-u tijekom posljednja dva desetljeća, potaknut manjim napretkom u produktivnosti. Njemačka se pokazala kao posebno slaba točka jer se njezin industrijski sektor i dalje bori s visokim troškovima energije i gubitkom konkurentnosti u odnosu na Kinu. BDP u najvećem gospodarstvu eurozone jedva je veći nego prije pandemije.
Najvažniji grafikon iz Draghijeva izvješća: kako je EU počinila ekonomsko i industrijsko samoubojstvo odvojivši se od ruskog plina – potez koji je s entuzijazmom podržao sam Draghi. Tako se pokazalo da je jedan od glavnih uzroka nedostatka konkurentnosti Europe sam Draghi.
Draghi je također upozorio da je gospodarski rast EU-a “stalno sporiji” nego u SAD-u, dovodeći u pitanje sposobnost bloka da dovoljno brzo digitalizira i ”dekarbonizira” gospodarstvo kako bi mogao parirati svojim konkurentima na istoku i zapadu.
Za očekivati je da bi se provedba najambicioznijih prijedloga izvješća, poput većeg zajedničkog duga, suočila sa značajnim odbijanjem zemalja, uključujući Njemačku i Nizozemsku, koje se snažno protive dubljoj fiskalnoj integraciji jer to znači da bi manje napredne “južne” zemlje Europe bile iscrpljivanje napornog rada i resursa “sjeveme” Europe… opet . Štoviše, većina najvećih zemalja EU-a bori se s teškim unutarnjopolitičkim situacijama koje bi im mogle dati ograničen manevarski prostor.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja je zadužila Draghija da dostavi izvješće, morat će odlučiti koliko njegovih preporuka slijediti.
