DR. IVAN ŠRETER, sin Josipa i Danice, rođen je 2. siječnja 1952. godine u Pakracu, gdje je i živio. Hrvat, katolik. Po zanimanju liječnik. Radio je u Medicinskom centru Pakrac, do oduzimanja licence za rad.
Zatim kao ravnatelj Specijalne bolnice za rehabilitaciju Lipik. Nije bio oženjen i nema djece, ali je posvojio sina.
Za vrijeme Jugoslavije bio je osuđen na zatvor i gubitak liječničke licence zbog uporabe časnik” umjesto oficir.
Ivan Šreter bio je jedan od vođa Hrvata zapadne Slavonije. Bio je vođa Pakračkog HDZ-a, koji je zbog lokalnih Srba djelovao gotovo ilegalno i predsjednik regionalnog Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Bio je poznat kao veliki domoljub i mirotvorac.
Nakon izbijanja velikosrpske pobune 1991. godine dr. Sreter zalagao se za nenasilje te pozivao Srbe na mir i prestanak terora kojeg su počeli provoditi.
Isticao se po razboritosti, dobroti i kao pobornik rješavanja razmirica mirnim putem. Dr. Ivan Šreter bio je predsjednik Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju, tj. najviši dužnosnik na tom području u rangu potpredsjednika Vlade, kasnije je ta funkcija prenijeta na funkciju župana.
Dr. Sreter bio je najviši dužnosnik Republike Hrvatske koji je zarobljen i ubijen od strane pobunjenih Srba, četnika.
Pakrački Srbi su 18. kolovoza 1991. godine postavili barikadu na cesti s isključivom namjerom da otmu upravo vođu ugroženih Hrvata zapadne Slavonije dr. Ivana Šretera.
Ostale automobile su propuštali, ta barikada sutradan je uklonjena. Prema saznanjima dr. Šreter je kod sebe imao preko 300 tisuća njemačkih maraka koji su namijenjeni za obranu zapadne Slavonije, koje su četnici uzeli.
Dr. Šreter otet je od lokalnih Srba i odveden u logor Bučje, odakle mu se gubi svaki trag. Zarobljeni Hrvati odvođeni su u selo Bučje, a dr. Šreter zatočen nedaleko Bučja u napuštenoj kući u selu Branešci na broju 110.
Zna se da je bio psihički i fizički zlostavljan i otada mu se gubi svaki trag. Pretpostavlja se da je odveden u zloglasni logor Bućje, Kusonje ili Staru Gradišku gdje
je trpio strašna mučenja.
Posljednji put je viđen živ 29. kolovoza 1991. godine.
Kakva je uloga Milorada Pupovca u ovom slučaju?
Slavko Degoricija otkriva u svojoj knjizi „nije bilo uzalud” povezanost Milorada Pupovca
sa sudbinom dr. Šretera.
Šreter je na mene ostavio snažan dojam. Čovjek velikog obrazovanja, silne energije. okretan i poduzetan. On je bio mišljenja da Srbi neće njemu nauditi jer ih je previše zadužio i kao liječnik i kao čovjek. Međutim, dogodilo se njegovo presretanje i zarobljavanje”, opisuje dr. Šretera u knjizi Degoricija.
Slavko Degoricija u nastavku opisuje na koje su sve načine pokušali osloboditi dr.
Šretera za kojeg su pretpostavljali da je u srpskim logorima u Bučju ili Kusonjama gdje je prolazio neviđenu torturu.
Nesretnog liječnika pokušali su izvući i preko međunarodnih čimbenika. Sve je međutim, bilo neuspješno.
A onda se pojavio tračak nade… u kabinet je došao Milorad Pupovac. Došao je, kako on zna, snužden, silno zabrinut za dvojicu srpskih liječnika koja su uhapšena, i zatvorena u Sisku. Tražio je od mene da interveniram kod Đure Brodarca.
Milorad Pupovac se interesirao za dr. Mirka Manojlovica, rođenog u Glini, dr. Spiridona Kostima-Špiru, rodom iz Srbije.
Tada sam mu dao prijedlog: ” Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba, neka oni oslobode Šretera, a ja ću s Brodarcem pokušati dogovoriti puštanje srpskih liječnika u Sisku.”
Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji;” Dobro, idemo u akciju odmah”, odgovorio je.
Nije se ni zapitao kako će on do pobunjenih Srba u Pakracu.
Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će doći do njih.
S Đurom Brodarcem, Degoricija je odmah ispunio svoj dio dogovora, te pustio privedene srpske liječnike koji su bili uhićeni zbog punih torbi lijekova koje su nosili pobunjenim Srbima. Degoricija je bio zadovoljan jer sve ide po planu, a onda je pričekao da Pupovac odradi svoj dio dogovora.
Sada nisam siguran je li prošao dan ili sva, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Rekao je: ” Ti si obavio svoj dio posla, a ja zasad nisam”. Pitao sam ga: ” Zašto?””ne daju ga jer im treba liječnik, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.”
A onda Slavko Degoricija otkriva laži Milorada Pupovca.
“Nije od tada prošlo nekoliko dana , doznajem od UNPROFOR-a da je Šreter mrtav, likvidiran već više od mjesec dana!
Doznajem i to da ga Srbi ni jednog dana nisu koristili kao liječnika, već su ga prvog dana uhićenja premlaćivali tako da su mu polomili obje ruke.
“Pupovac nikad nije imao potrebu ispričati mi se za ovu laž”, piše Degoricija u svojoj knjizi ” Nije bilo uzalud”.
Posmrtni ostaci dr. Šretera do danas nisu pronađeni.
Vodi se kao preminuli 2. studenog 1993. godine u Pakracu.
Dana 9. lipnja 2009. godine održana je svečana premijera dokumentarnog filma “Časnik mirotvorac o dr. Ivanu Šreteru.
Autor filma je Dražen Bušić, a nastao je u produkciji Zaklade “Dr. Ivan Šreter”.
U dokumentarcu dr. Tomislav Ivančić i don Živko Kustić izrekli su istovjetno, tj. da dr. Šreter ima obilježja kršćanskog mučenika i da za njega treba biti pokrenut postupak za proglašenje blaženim. Kada bi se to dogodilo, možemo samo zamisliti kakvo bi se novo svjetlo bacilo na cijeli Domovinski rat!
Prof. Tomislav Ivančić koji je dr. Šreteru bio duhovnik za vrijeme studija misli da je njegova pomirljivost prema neprijateljima mira bio njegov najveći ‘grijeh’ i da je zato ‘morao’ umrijeti.
Izvor: Knjiga Svjedočanstvo glinskih logoraša/str. 219-220
