U početku nisam čitala, ali me ponukala njegova osnovna motivacija. Jasno mi je da s nekom šokantnom objavom svaki loši “novinar” dobiva medijski prostor u Hrvatskoj.
Dovoljno je biti vulgaran i koncepcijski pljuvati sam po sebi. Tada sva faktografija o lošem novinaru, oskudnog obrazovanja, ali i sociopatskih sklonosti, pada u drugi plan.
Međutim, nešto je moralo biti iskra koja je pokrenula ovaj vrlo upitni psihološki profil. I zaista, to je bilo otkazivanje koncerta Rade Šerbedžije! I nije mu niti na pamet došlo da je to zato, jer kada je Radino pjesničko umijeće u pitanju, riječ o nečemu recimo lošem, i s umjetničke i strukovne strane?
Da preformuliram: bi li Rade ikada bio “poznati” pjevač da nije Rade glumac?
Dakle, riječ je o kasti osovine Matula-Raukar koji imaju ekskluzivitet na umjetnost. Pa sve što oni takvim identificiraju moramo dogmatski takvim poimati. Moja je obitelj činila građanski stalež hrvatskog društva prije komunizma. Naš se ukus prilično razlikuje od tih neoliberalnih ideologiziranih i nametnutih obrazaca o “obiteljskoj umjetnosti”. Dan danas smo po tom pitanju tradicionalisti i pjevačke nastupe glumaca smatram silovanjem: i umjetnosti i struke.
Možda se gradonačelnik Vinkovaca nespretno izrazio, ne htijuci vrijeđati Radine osjećaje. Bilo bi jednostavnije da mu je rekao da u Vinkovcima nema svoju publiku. To bi naravno razmaknulo brijunsku maglu, gdje svake godine par tih ljudi koji vrlo upitno pridonose hrvatskoj kulturi, a nikako identitetu, jedni drugima govore kako su briljantni! I tako, dok ovaj novinar može imati svoju identitetsku okosnicu (Rade), svi mi ostali to ne smijemo imati!?
Rade je svetinja, a Vukovar je nešto što je postalo dosadno? Pa Radu gledamo već 50 godina, stalno i u svim formama, ali eto ja sam zadivljena količinom predanosti prema njegovu liku i djelu.
Žalosno je to što, ako je ovaj novinar spreman “mrijeti” za Radu, ne može shvatiti da smo mi ostali spremni ginuti za Grad Heroj.
Stoga: Jebo tebe Rade – objavljuje na svom Facebook profilu Vlatka Vukelić, kao reagiranje na ništariju Dežulović-a i njegovo pljuvanje po hrvatskoj svetinji – Vukovaru.
