U jeku Drugog svjetskog rata, tijekom Nürnberških procesa, o kojima smo podrobnije pisali u [O prirodnom pravu], propisan je tzv. Nürnberški kodeks kao skup naddržavnih medicinskih i znanstvenih etičkih načela. Kodeks je ponajviše fokusiran na univerzalnu obranu pojedinca od njegove instrumentalizacije u eksperimentalne medicinske ili znanstvene svrhe, kakvu smo nažalost imali priliku vidjeti tijekom vladavine tadašnjeg monstruoznog nacističkog režima.
Pojedini kritičari trenutnih državnih vlasti pozivali su se na skandalozno kršenje ovog kodeksa tijekom posljednjih covid godina, pa ćemo u nastavku proći kroz 10 stavaka kodeksa te s njima usporediti djelovanje državnih i naddržavnih vlasti u kontekstu covid krize, s krajnjim ciljem zaključivanja je li se u ime covida Nürnberški kodeks uistinu kršio.
Stavak 1. “Dobrovoljni pristanak ljudskog subjekta apsolutno je neophodan. To znači da osoba koja sudjeluje treba imati pravnu sposobnost dati pristanak; treba biti u takvom položaju da može ostvariti slobodu izbora. Nad subjektom se ne smije činiti niti jedan vid sile, prijevare, obmane, prinude, ograničenja, prekoračenja ovlasti ili drugog skrivenog oblika prisile. Osoba bi trebala imati dovoljno znanja i razumijevanja za sve dijelove uključene u pothvat, kako bi mogla donijeti razumnu i osviještenu odluku. Ovaj potonji element zahtijeva da, prije pristanka samog subjekta eksperimenta, subjekt treba biti upoznat s naravi, trajanjem i ciljem eksperimenta; s metodama i sredstvima pomoću kojih će eksperiment biti vođen; sa svim neugodnostima i rizicima koje je razumno očekivati; sa zdravstvenim učincima koji su mogući zbog njegove uključenosti u eksperiment. Dužnost i odgovornost za utvrđivanje kvalitete pristanka za sudjelovanje u eksperimentu leži na svakoj pojedinoj osobi koja pokreće, upravlja ili je uključena u izvođenje eksperimenta. Radi se dakle o osobnoj dužnosti i odgovornosti koja se ne može prenijeti niti delegirati na drugu osobu, a kako bi joj bilo oprošteno.”
Da dobrovoljan pristanak na covid cjepivo, u punom smislu te riječi, nije postojao, moraju priznati čak i najzagriženiji podržavatelji covid mjera. Može li se, naime, govoriti o ikakvom dobrovoljnom pristanku u trenutku kada gotovo svaki mainstream medij svakodnevno vrši pseudomoralni pritisak na građane da moraju primiti eksperimentalno cjepivo, demonizirajući one “neposlušne”, pišući naslovnice kao što su “hoćete li za blagdane izbjegavati druženja s necijepljenima”, “trebaju li cijepljeni i necijepljeni imati ista prava?” i sl.? Može li se govoriti o dobrovoljnom pristanku kada političari vrše segregaciju građana koji iz bilo kojeg razloga nisu primili eksperimentalno cjepivo, zabranjujući im ulaz u državne institucije, izdvajajući ih u javnim prostorima, uz konstantno ucjenjivanje gubicima poslova, zdravljem njihove djece i sl.? Jednako tako, može li se govoriti o *informiranom* pristanku, kao temelju Nürnberškog kodeksa, ako do danas ne znamo osnovne stvari o sastavu cjepiva i načinu na koji se ono proizvelo (https://sapereaudecro.blogspot.com/…/pfizerovi…)?
Očit je i manjak izvještavanja o potencijalnim nuspojavama cjepiva (https://n1info.hr/…/marija-bubas-prije-cete-dobiti…/, https://n1info.hr/…/sasa-ceci-cjepiva-su-sigurna…/, https://www.dw.com/…/provjera-%C4%8Dinjenica…/a-59716096: “dugoročne neželjene pojave, koje, kako strahuju skeptici, nastupaju godinama nakon prvog cijepljenja, nisu moguće a nisu poznate ni kod drugih vakcina. Budući da tijelo cjepiva brzo razgrađuje, ona ne mogu izazvati nikakve naknadne reakcije”). Vezano uz to, sjećamo se i dugih osam mjeseci koliko je hrvatskoj vladi trebalo da prizna prvu žrtvu cijepljenja u RH (https://danas.hr/…/u-hrvatskoj-potvrdjen-prvi-smrtni…).
Možda i najvažnije, kodeks spominje “dužnost i odgovornost [pravne] osobe koja pokreće izvođenje eksperimenta”, što su u slučaju covida proizvođači cjepiva, koji su od većine državnih vlasti dobile zaštitu od pravnog progona od strane onih koji su od njihovih proizvoda nastradali (https://www.independent.co.uk/…/coronavirus-pfizer…).
Kristalno je jasno, dakle, da je prva stavka Nurnberškog kodeksa višestruko i brutalno gažena tijekom covid krize.
***
Stavak 2. “Eksperiment bi trebao biti tako koncipiran da se dobiju plodonosni rezultati za dobrobit društva u cjelini, ako nisu dostupni drugim metodama ili sredstvima, i da eksperiment ne bude prema svojoj naravi obavljen na slučajan i nepotreban način.”
Je li covid mjerama i cjepivom ostvarena “dobrobit društva u cjelini” nije tako lako zaključiti, jer je dobrobit cjeline opširan i apstraktan pojam te, još važnije, jer se zaključak o ostvarenoj dobrobiti cjeline može mijenjati s vremenom. Krajem 2021., primjerice, covid akteri su najavljivali da je pobjeda nad covidom pred vratima ukoliko dosegnemo određenu razinu procijepljenosti, da bismo danas, uz spoznaju da do najavljenog nije došlo, saznavali za sve više dugoročnih neplaniranih posljedica našeg odgovora na covid, kao što su porast globalnog siromaštva, mentalnih oboljenja, nasilja u obitelji, sucidalnosti kod mladih, problema s govorom kod djece itd. Zaključak o dobrobiti cjeline se, dakle, kod mnogih ljudi mijenjao s novim saznanjima, no ono u što smo sigurni, a što ćemo još jednom pokušati dokazati i ovim tekstom, jest da će broj ljudi koji uviđaju nesrazmjer u onome što smo dobili i onome što smo izgubili kao posljedica našeg odgovora na covid s vremenom samo rasti, pogotovo kada do kraja popuste propagandni alati koji trenutno drže istinu pod vodom. Pritom je svakome već sada jasno da su sve druge “metode i sredstva” osim cjepiva i strogih mjera bivale prozivane teorijama zavjere i kompletno odbacivane iz javnih i stručnih rasprava (https://www.jutarnji.hr/…/popularni-podcaster-dobio…, https://www.index.hr/…/mlada-prosvjednica-znate-kako…).
***
Stavak 3. “Eksperiment bi trebao biti osmišljen i temeljen nakon eksperimenata nad životinjama i s poznavanjem prirodne povijesti bolesti ili nekog drugog problema koji je predmet istraživanja, a kako bi predviđeni rezultati mogli opravdati samo izvođenje eksperimenta.”
Istraživanja prirodne povijesti bolesti s covidom nisu moguća, budući da je on vrlo vjerojatno nastao u laboratoriju, a ne u prirodi. Sama činjenica, međutim, da bi za pisanje te teze prije manje od 2 godine vrlo vjerojatno bili cenzurirani baca ljagu na pridržavanje ove stavke kodeksa, što se dodatno potvrđuje iznimkama koje su dopuštale da se covid cjepiva “zbog hitnosti” testiraju paralelno na ljudima i životinjama (“for COVID-19 vaccines, regulators accepted that preclinical studies could be conducted in some cases in parallel to the first clinical studies to save time considering the urgent need for COVID-19 vaccines”: https://www.efpia.eu/…/fitting-vaccine-research-into…/).
***
Stavak 4. “Eksperiment bi trebao biti tako vođen da se izbjegnu nepotrebne patnje i povrede, kako fizičke, tako i duševne.”
Neke od patnji uzrokovane covid mjerama i cjepivima navedene su kod stavke 2, od kojih još jednom valja izdvojiti demolirano mentalno zdravlje građana kao posljedica trogodišnjeg neprestanog obasipanja panikom (https://www.vecernji.hr/…/kao-iz-zombi-horora-ljudi-se…), a nažalost sve očitije postaju i posljedice direktno vezane uz cjepivo (https://www.biznews.com/…/2023/01/16/sudden-death-athletes). Što se tiče “nepotrebnosti” navedenih patnji, smatramo da je nepotrebnost dizanja i kontinuiranog održavanja panike tijekom bilo kakve krize, pa tako i ove razumljiva sama po sebi.
Zbog kratkoće teksta, procjenu o tome koliko su ostale stavke kodeksa kršene tijekom covida ostavit ćemo svakome na vlastitu evaluaciju, a mi ćemo još izdvojiti stavku 9, koja kaže; “U slučaju da subjekt dosegne ono fizičko ili duševno stanje kad bi se za njega nastavljanje s eksperimentom činilo nemogućim, mora mu se dozvoliti pravo na odluku hoće li će nastaviti sudjelovati u eksperimentu”. Nažalost, rijetko tko je i zbog ogromnih zdravstvenih reakcija na cjepivo uspio dobiti dozvolu za obustavljanje uzimanja novih doza. Jedan od takvih skandaloznih primjera dovođenja ljudi u direktnu smrtnu opasnost zbog dogmatične vjere u cjepivo dala je Australka Betty Pezzimenti ,
https://www.youtube.com/watch?v=-qA0wZD0iPw
Iz svega navedenog zaključujemo kako je Nürnberški kodeks, kao formalni akt koji predstavlja univerzalna načela nošenja s medicinskim i znanstvenim fenomenima, brutalno kršen pod krinkom covid krize. Za neke od stavaka (prvi, četvrti, šesti, deveti) gotovo je nemoguće, čak i u teoriji, pronaći bilo kakav protuargument za to da kodeks nije bio prekršen. Pritom se može pronaći niz snažnih argumenata da je doslovce svaka stavka bivala gažena u tom periodu. Ta činjenica nije nešto što bi se trebalo uzimati olako, niti nešto zbog čega bi strana kritička prema covid mjerama trebala slaviti. Nürnberški kodeks je reprezentacija prirodnog prava u praksi, prava zbog čijeg je kršenja 1947. godine sedam doktora završilo na vješalima. Da se isti taj skup načela ponovno brutalno krši samo 76 godina nakon što smo očito pogrešno zaključili da su nacizam, fašizam i ostali totalitarizmi stvar prošlosti, trebalo bi prestraviti svakoga. Svatko bi, neovisno o tome na kojoj je strani bio tijekom covid krize, danas trebao uvidjeti da smo kao društvo debelo prešli crvenu zonu; da je cijeli naš liberalno-demokratski poredak možda i nepovratno uništen ako ga pod hitno kolektivno ne počnemo braniti.
Izvor:Sapere Aude
